hrvatski

Dugi repovi staljinizma i korištenje staljinističke znanosti protiv Staljina: Biologija u Jugoslaviji 1950-ih

Nasuprot pretpostavkama da je mičurinska biologija, tj. set ideja sovjetskog uzgajivača Trofima D. Lisenka o mogućnosti nasljeđivanja stečenih osobina i nepostojanju borbe za opstanak unutar iste vrste, bezbolno i neminovno napuštena u sklopu antistaljinističkog „rebrendiranja“ KPJ/SKJ, izlaganje će se osvrnuti na kompleksne i u svjetskim razmjerima jedinstvene pokušaje destaljinizacije staljinističke znanosti u Jugoslaviji početkom 1950-ih. Itekako svjesni političkog i ideološkog značaja debate, jugoslavenski biolozi i agronomi razvili su nekoliko interpretativnih strategija koje su im, kako su vjerovali, omogućavale da prikažu svoje viđenje Lisenkove doktrine—bilo slaganje ili neslaganje s njom—kao komplementarne pretpostavljenoj partijskoj liniji. Pritom se nije radilo o diktatu „odozgo“ već o balansiranju političko-ideološkog i znanstvenog sadržaja „odozdo“ te pokušajima da se pridobije partijski placet. Daleko od pukog oportunizma ili ideološke isključivosti, naoko marginalna znanstveno-politička debata referirala se na dramatične rano-hladnoratovske procese ne samo u Jugoslaviji, nego i na globalnoj razini te uključivala i odmjeravanje snaga između „starih“ i „novih“ članova partije koji su na različite načine doživljavali „pretpovijest“ KPJ iz međuratnog razdoblja te, u nekim slučajevima, različito interpretirali novi pravac razvoja socijalističke Jugoslavije.

Socijalizam ; biologija ; mičurinska biologija ; Trofim D. Lisenko ; lisenkizam ; Jugoslavija ; razlaz Tito–Staljin ; ideolgija

nije evidentirano