hrvatski

Marksizam, prirodne i tehničke znanosti u Jugoslaviji u drugoj polovici 1940-ih

Jugoslavensku su znanost u drugoj polovici 1940-ih obilježili generacijski sukobi i pokušaji uvođenja novih znanstvenih paradigmi. Oba su procesa bila blisko povezana s političkim previranjima. Obnova zemlje i ambiciozni modernizacijski projekti zahtijevali su velik broj novih, po mogućnosti „progresivnih“ znanstveno-nastavnih radnika, a sovjetski model bio je emuliran i u prirodnim i tehničkim znanostima – temeljima modernizacijskih nastojanja. Stare i nove generacije i paradigme istovremeno su se nadopunjavale i sukobljavale, no „sovjetizacija“ je razmjerno kratko trajala. Nijedan drugi politički pokret nije imao tako temeljito i opširno razrađenu teoretsku osnovu kao dvadesetostoljetni komunizam, čiji se teorijski kompleks nije odnosio samo na društvo već i na prirodu. Kroz analizu radova nekolicine znanstvenika i popularno-znanstvene literature, izlaganje će se osvrnuti na znanstvene i političke aspekte recepcije dijalektičkog materijalizma u drugoj polovici 1940-ih, imajući na umu i predratne rasprave o tim pitanjima u Jugoslaviji. Ako je dijalektički materijalizam u znanosti postao goruće političko pitanje u Sovjetskome savezu upravo nakon 1945., kako objasniti njegovo naizgled sekundarno značenje u narodnim demokracijama srednjoistočne Europe, uključujući i socijalističku Jugoslaviju? Je li stav KPJ bio podudaran shvaćanjima lijevo naklonjenih znanstvenika te koji su bili parametri ove rasprave u generacijski, politički i klasno heterogenoj zajednici jugoslavenskih (posebno prirodnih i tehničkih) znanstvenika s različitim profesionalnim pozadinama i karijernim izgledima?

Socijalistička Jugoslavija ; znanost i tehnologija ; marksizam

nije evidentirano