hrvatski

Likvorski biomarkeri i patogeneza Alzheimerove bolesti

Najprije su prikazana glavna obilježja bioloških biljega: A) patološka specifičnost (da su ispitanici s negativnim nalazom biomarkera stvarno negativni), B) dijagnostička osjetljivost (da su ispitanici s pozitivnim nalazom biomarkera stvarno pozitivni) te C) korelacije s napredovanjem bolesti. Zatim je objašnjen i grafički prikaz funkcije klasifikacije biomarkera (međuodnos specifičnosti i osjetljivosti), budući da se specifičnost i osjetljivost nekog biljega ne mogu se promatrati odvojeno. Prema preporukama međunarodnih konzorcija „idealan” biološki biljeg bi trebao imati i specifičnost i osjetljivost veću od 85%. Pet je glavnih pristupa dijagnostici i praćenju potencijalnih terapijskih postupaka za Alzheimerovu bolest: 1) neuropsihološko testiranje, uključujući mjerenje kognitivnih sposobnosti pomoću različitih neuropsiholoških ljestvica (Mala ljestvica mentalnih sposobnosti - Mini-mental status examination, MMSE ; Skala procjene kognitivnih sposobnosti u Alzheimerovoj bolesti - Alzheimer's disease assemssment scale, ADAS-Cog ; Montrealska ljestvica kognitivnih sposobonsti - Montreal cognitive assessment, MoCA, itd.), 2) praćenje promjene u strukturi mozga (prvenstveno volumena moždane kore, napose sljepoočne i entorinalne moždane kore te hipokampusa mjerenih magnetskom rezonancijom), 3) procjena promjena u aktivnosti mozga (mjere se funkcijskom magnetskom rezonancijom), njegovoj strukturnoj povezanosti (mjere se traktografski tj. difuzijskim traktografskim oslikavanjem) i praćenje energijskog metabolizma (mjeri se pozitronskom emisijskom tomografijom pomoću flourodeoksiglukoze, FDG-PET), 4) a) mjerenjem količine amiloida beta in vivo (pomoću PiB-PET-a) te b) neurofibrilarnih snopića (pomoću FDDNP-PET- a) te 5) mjerenjem koncentracija bioloških biljega u cerebrospinalnoj tekućini (pri čemu su tri temeljna biomarkera amiloid beta, ukupni tau proteini i fosforilirani oblici tau proteina). Tek se postmortalnom histopatološkom analizom može sa 100%-tnom sigurnošću potvrditi dijagnoza Alzheimerove bolesti. Biološki biljezi opisani pod brojevima 4a i 5 imaju visoku patološku specifičnost (A), biomarkeri pod brojevima 3 i 5 imaju visoku dijagnostičku osjetljivost (B), dok najbolju korelaciju s napredovanjem bolesti imaju biljezi pod brojevima 2 i 3. Budući da do sada nisu pronađeni ni patognomonični niti specifični biomarkeri Alzheimerove bolesti, očigledan je zaključak da se bioloških biljezi svih navedenih skupina (1-5) trebaju kombinirati kako bi se što je ranije moguće postavila pouzdana dijagnoza.

Alzheimerova bolest ; blagi spoznajni poremećaj ; kliničko-patološka korelacija ; biološki biljezi ; cerebrospinalna tekućina ; neuroslikovni prikaz ; neuropsihološko testiranje ; patološka specifičnost ; dijagnostička osjetljivost ; validacija bioloških biljega

nije evidentirano