hrvatski

Ljubišin prijevod Ariostovih Satira

U zadarstkom "Narodnom listu" 1862. godine, kroz nekoliko je brojeva (17, 19, 33, 37, 39) Stefan Mitrov Ljubiša u nastavcima objavio svoje prepjeve Ariostove III. i IV. satire, a dijelove V. satire tiskao je u časopisu "Vila" 1868. godine. Svoje je verzije naslovio duhovito "podruguše", jer je i izvornik prepun ironičnih i zajedljivih tonova prema moćnicima (i njihovim poslušnicima), a afirmira spokojstvo i ljepotu ladanjskog življenja. Ne znamo je li Ljubišu posebno privukla navedena motivacija života izvan gradskog okružja i dvorskih spletki, ali izbor Ariostovih "Satira" omogućio mu je da dođe do izražaja njegov humor i dosjetljivost, leksička gipskost i pravo uživljavanje. Naravno, u duhu vremena, Ljubiša nije prevodio Ariostove rimovane tercine niti pratio jedanesteračku ritmizaciju, nego se služio desetercima narodnoga pjesništva. Razumije se da je na taj način uvećao faktor ponašivanja i olakšao onodobnu recepciju, no znatno se udaljivši od stilskih i ekspresivnih vrijednosti izvornika. Međutim, činjenica što se Ljubiša odlučio na prepjev jednoga manje poznatog djela iz klasične talijanske književnosti pravi je unikum te svjedoči o njegovoj ozbiljnoj erudiciji i razvijenom ukusu.

Stefan Mitrov Ljubiša ; Ludovico Ariosto ; Satire ; prijevod/ponašivanje ; inovativnost ; recepcija

Sažetak na talijanskom