hrvatski

Utjecaj morfoloških karakteristika stanica zelenih alga na međupovršinski proces adhezije i pokretljivost

U ovom radu ispitan je utjecaj morfoloških karakteristika stanica zelenih algi na međupovršinski proces adhezije, te na autonomno svojstvo pokretljivosti. Modelni organizmi korišteni u ovom istraživanju su Tetraselmis suecica i Dunaliella tertiolecta (Chlorophyceae), pokretne zelene alge mikrometarske veličine, različitih morfoloških karakteristika staničnog ovoja. Stanični ovoj D.tertiolecta čini mekana stanična membrana obavijena glikoproteinskim ovojem (glikokaliksom) dok stanični ovoj T.suecica čini stanična membrana sa složenom tekom načinjenom od ljusaka, inkrustiranom kalcijevim karbonatom. Stanice alga D.tertiolecta posjeduju dva biča jednake duljine koji izlaze iz jednog bazalnog tijela, dok stanice T.suecica imaju četiri biča, koja u par izlaze iz dva bazalna tijela. Primjenom elektrokemijske metode polarografije i kronoamperometrije na kapajućoj živinoj elektrodi karakterizirane su stanice D. tertiolecta na temelju karakterističnih signala prianjanja koji se javljaju na širokom području potencijala. Stanice T.suecica ne prianjaju na nabijenu elektrodu, što je posljedica kompaktnog staničnog ovoja. Primjenom optičke mikroskopije prikupljeni su video zapisi kretanja stanica alga direktno iz uzoraka stanične kulture. Video zapisi analizirani su programom otvorenog koda Icy (http://icy.bioimageanalysis.org/) pomoću kojeg je praćena brzina stanica, te duljina i oblik njihovih trajektorija. Na temelju analize 500 pojedinačnih stanica, brzina stanica T.suecica je do 4 puta veća od stanica D.tertiolecta što je posljedica složenog flagelarnog aparata. Dobiveni rezultati mogu doprinijeti boljem razumijevanju ponašanja stanica zelenih alga u vodenim sustavima

pokretljivost ; adhezija ; Dunaliella ; Tetraselmis

nije evidentirano