hrvatski

Uvod u numeričko modeliranje prostornih konstrukcija

Suvremeni pristup u numeričkom modeliranju složenih inženjerskih konstrukcija predstavlja simuliranje ponašanja istovremeno cijele konstrukcije. U okviru analize konstrukcija sastavljenih od ljuski i stupova, javljaju se specifični problemi povezivanja različitih konačnih elemenata u kompatibilnu cjelinu. Svi dostupni algoritmi za analizu ljuskastih konstrukcija zasnovani su na konačnim elementima ljuske koji imaju po pet stupnjeva slobode u svakom čvoru, što postaje prepreka u njihovom povezivanju s grednim konačnim elementima. Ovdje je razvijen cjelovit i efikasan algoritam za numeričko modeliranje konstrukcija sastavljenih od ljuski i stupova (grednih elemenata). Osnovni problem, koji se odnosi na nekompatibilnost pomaka točnije zaokreta u čvoru koji je zajednički za konačni element ljuske i gredni element, riješen je uvođenjem konačne rotacijske krutosti ljuske oko normale na njezinu srednju plohu. Time je formuliran izoparametrijski element ljuske sa šest stupnjeva slobode u svakom čvoru koji se, osim što zadovoljava uvjete kompatibilnosti u spojevima pojedinih elemenata konstrukcije, također pokazao i pogodan za modeliranje naboranih ljuskastih konstrukcija. Drugu važnu cjelinu u razvoju numeričkog modela čini implementacija numeričke interpretacije grednog elementa u osnovni model za analizu ljuskastih konstrukcija. Na osnovu postojećih saznanja što se tiče različitih formulacija rotacijskog stupnja slobode oko normale na srednju plohu ljuske, pronađeno je originalno rješenje. Funkcionalnost kreiranog numeričkog modela za analizu konstrukcija sastavljenih od ljuski i grednih elemenata potvrđena je na primjerima specijalnih inženjerskih konstrukcija.

numeričko modeliranje; složene inženjerske konstrukcije; kompatibilnost pomaka

nije evidentirano