hrvatski

Lavanda u krajobrazu

U rod Lavandula spada 48 vrsta aromatičnih zimzelenih grmova podrijetlom iz suhih i stjenovitih staništa Sredozemlja, te od sjeverne Afrike do jugozapadne Azije. Najpoznatija i najduže uzgajana vrsta je L. angustifolia Mill. (syn. L. officinalis Chaix., L. vera D.C.), dok su druge dvije vrste, koje se uzgajaju kako u Hrvatskoj tako i u nekoliko Europskih zemalja L. latifolia Medik. (syn. L. spica L.) i L. x intermedia Emeric ex Loisel. koja je spontani hibrid između navedenih vrsta. Sve su tri vrste podrijetlom iz Sredozemlja. Navedene su vrste lavande široko poznate od Srednjeg vijeka kao aromatične i ljekovite biljke. Suhi cvat (Lavandulae flos) se tradicijski smatra stimulantnom i tonikom. Eterično ulje lavande se često koristi u kolonjskim vodama, losionima i visokokvalitetnim parfemima. Otok Hvar je dobro poznat kao centar komercijalne proizvodnje i destilacije ulja u Hrvatskoj. Štoviše, lavande su važan izvor nektara za pčele. Lavande se uzgajaju kao ukrasne biljke uz rubove vrtova. Niži tipovi su idealni za stjenovite vrtove i kao lončanice na otvorenom. Lako se razmnažaju vegetativnim reznicama od kraja kolovoza do početka listopada ili pak na proljeće. Lavande se često sade uz ceste i u parkovima za ukras i stabiliziranje terena. Zbog jakog mirisa uzrokovanog akumulacijom eteričnih ulja u biljci i lijepog cvata, lavande su idealne biljke za poljepšavanje krajobraza naših gradova i sela.

Lavandula; ljekovito i aromatično bilje; ukrasno bilje

nije evidentirano