hrvatski

Učinak koštanog morfogenetskog proteina-7 na vezivno tkivo grkljana u psa

Istraživala sam učinak ostegenog proteina-1 (OP-1) na regeneraciju kirurški oblikovanog defekta veličine 1x1cm u ploči štitne hrskavice psa. Alogena štitna hrskavica bila je prije usađivanja višekratno smrznuta, demineralizirana i isprana. Usadak je prekrivan režnjevima perihondrija štitne hrskavice ili fascijom prelaringealnih mišića domaćina. Životinje su žrtvovane četiri mjeseca nakon kirurškog zahvata. Laringolog koji je analizirao tkiva vrata i grkljana žrtvovane životinje nije našao patoloških promjena u mekim čestima vrata. Nisu nađene patološke osifikacije u mišićima te vezivnom tkivu ispred grkljana. Makroskopski, su sve meke česti grkljana bile normalnog izgleda. Raščlanjivano je devet grkljana: tri usatka obogaćena 500  g OP-1 prekrivena perihondrijem štitne hrkavice (Skupina I), tri usatka obogaćena 500  g OP-1 prekrivena fascijom vrata (Skupina II), te tri usatka bez OP-1 prekrivena perihondrijem štitne hrkavice (Skupina III ; kontrola). Nakon žrtvovanja su grkljan i okolna tkiva izvađeni, pregledani i fiksirani u 10%-tnom formalinu 48 sati. Lijeva ploča štitne hrkskavice u kojoj je vršeno usađivanje potom je izdvojena te naknadno fiksirana u 4%-tnom paraformaldehidu. Histološka analiza obavljena je na serijskim rezovima koji su razdvojeni približno 1-2mm. Ni u jednom od triju kontrolnih uzoraka nije zapaženo oblikovanje nove kosti ili hrskavice. Dapače, cijeli alogeni usadak je nerazgrađen i nepromijenjene veličine. Nema znakova resorpcije, novih krvnih žila, upale ili reakcije stranog tijela. U jednog je psa usadak skliznuo prema straga i unutra pod intaktni dio ploče štitne hrskavice, a područje defekta je ispunjeno nepravilnim fibroznim vezivom. Taj usadak također nije razgrađen. Defekti štitne hrskavice triju pasa, u kojih je usadak oplemenjen 500  g OP-1, prekrivan perihondrijem štitne hrskavice, djelovali su pri utiskivanju prstom čvrsto uklopljeni u štitnu hrskavicu. Zaključak je da je obnovljeno tkivo bilo sposobno oduprijeti se mehaničkim silama djelatnim na to područje štitne hrskavice pri gutanju, disanju i lajanju. Histološkom analizom zamjetno je koštanim morfogenetskim proteinom inducirana novostvorena kost, hrskavica te vezivo nalik ligamentu koji zauzimaju više od 80% cjelokupnog područja defekta. Proces indukcije tkiva, četiri mjeseca nakon operacije, nije još potpuno završen. Primjerice, alograft koji je bio nosač OP-1, nije još bio u cijelosti resorbiran. U usadcima natopljenim 500  g OP-1, koji su prekriveni fascijom vrata, zapazili smo vrlo slabu indukciju tkiva te razgrađivanje alagenog usatka. U dva psa ove skupine došlo je do djelomičnog pomaka usatka iz područja defekta. Zaključak je da fascija vrata vjerojatno nije dobar izvor prekurzorskih stanica prijeko potrebnih za regenereciju defekta. U pasa u kojih su defekti, djelovanjem OP-1 i različitih prekurzorskih stanica iz okolnog tkiva, ispunjeni novonastalim tkivom, oblikovan je sklop kosti, hrskavice i veziva nalik ligamentu. Čini se da regeneracija tkiva nije ovisna o značajkama nosača koji sadrži kolagen tipa II jer on sam, bez morfogenetskog proteina, nije inducirao nastanak hrskavice. Tri novooblikovana tkiva te tkiva koja sudjeluju u njihovoj građi (koštana srž, krvne žile te drugo) čine čvrsti sklop te možemo zaključiti da je OP-1 u tom zasebnom okolišu djelovao kao multipotentni morfogen. Pri sljedećim istraživanjima valjalo bi se koristiti drugim nosačima i nadomještati defekte većih dijelova štitne hrskavice, koji bi bili slični oštećenjima pri subtotalnoj laringektomiji.

koštani morfogenetski protein-7; hrskavični skelet grkljana

nije evidentirano