hrvatski

Metafora u hrvatskome jeziku

Problem razumijevanja i uporabe metafora sve je prisutniji ne samo u kognitivnoj lingvistici već i u drugim znanstvenim područjima i disciplinama. Određenje je metafore doživljaj jednoga entiteta putem drugoga, pri čemu se izražava konceptualni svijet i stvaraju nove i veće mogućnosti unutar ekonomiziranoga jezika. Danas metafore sve više nalazimo u svakodnevnome govoru, poetici, mitologiji, književnosti, tehničko-znanstvenome nazivlju. Neke su od njih zbog učestale uporabe toliko uklopljene u svakodnevni jezik da su gotovo izgubile identitet prenesenoga. Druge se pak rijetko čuju, lokalno su obojene i teško značenjski usporedive unutar jednoga jezika (njegovih idioma), a još teže usporedive s metaforama u drugim jezicima. Razumijevanje i uporaba prenesenih značenja osim kulturološke i jezične sadrži i kognitivnu sastavnicu. Stoga je namjera ovoga rada opisati deset metafora hrvatskoga jezika prema dva odabrana obilježja: (1) ishodište i razvoj metaforičnosti vezano uz objekte i radnje kojima se određena značenja daju na jezično osebujan način iskazujući kulturu jednoga naroda ; (2) individualnu lingvističku odnosno semantičku kompetenciju čija je postupnost u razumijevanju i uporabi kognitivno utemeljena. Kako bismo ostvarili ove namjere usporedili smo odabrane metafore u hrvatskome s načinom njihova ostvarivanja u engleskome jeziku. Ispitali smo 40-ero desetgodišnjaka, polaznika trećih razreda redovnih osnovnih škola. Određenje ovih obilježja u urednome jezičnome razvoju omogućava nam prepoznavanje odstupanja u njihovu usvajanju te oblikovanje postupaka za razvijanje komunikacije putem metafora.

metafora; jezični razvoj

nije evidentirano