hrvatski

Elementi Parsonsove teorije ideologije

Parsonsa se standardno uzima kao najistaknutijeg predstavnika &#8220 ; teorije o zajedničkoj kulturi&#8221 ; , koja se implicite razumije kao apologija dominantne ideologije. Vrijednosti, konsenzus, integracija, solidarnost neke su od ključnih riječi kojima se Parsonsa optužuje za jednostran pogled na društvo kao harmoničnu cjelinu. U strukturalno-funkcionalnoj fazi svoje teorije (u The Social System) Parsons govori o ideologiji na dva načina: prvo, sa stajališta sociologije znanja i kognitivnih manjkavosti ideologije, i drugo, u vezi s socijalnim funkcijama ideologije - usmjerenosti na integraciju kolektiva, tako da je njegova pozicija izvorno sociološka a ne epistemološka. Njegovo shvaćanje ideologije je neutralno i inkluzivno. U razmatranju društvene promjene Parsons ideologiju kritički smješta u konceptualni okvir povezan s Weberovom tezom o racionalizaciji i Durkheimovom teorijom diferencijacije. Taj dinamički međuodnos između Durkheimove teorije solidarnosti i Weberove teorije racionalizacije i karizme pokazuje kako Parsons promatra ideologiju vrlo obuhvatno - kao integrativni i istodobno &#8220 ; remetilački&#8221 ; faktor u društvenoj evoluciji. To se može pokazati na dva koncepta iz kasnije faze Parsonsove teorije - na konceptima socijetalne zajednice i dediferencijacije. Ovdje se ideologija jedanput pojavljuje kao integrativna i stabilizirajuća (u obliku vrijednosne generalizacije i inkluzije) a drugi put kao dinamizirajući faktor (kao vrijednosni fundamentalizam i Gemeinschaft). Taj opći teorijski okvir potpuno je prikladan za razumijevanje procesa u suvremenim društvima - primjerice recentnih nacionalističkih pokreta ili imigracijskog pitanja u visokorazvijenim državama.

ideologija; sociološka teorija; Parsons; difuzna solidarnost; dediferencijacija

nije evidentirano