hrvatski

Uloga lipofilnosti u molekularnom modeliranju lijekova

Već dugi niz godina iznanstvenici z područja farmacije pokušavaju kreirati lijek, čije bi strukturne značajke bile adekvatne postojećim biološkim barijerama. Racionalnim dizajniranjem lijeka ( koristeći topologijsko i kvantno kemijsko modeliranje ) može se kreirati sinteza vrlo aktivnog lijeka s molekularnim značajkama koje omogućuju optimalnu interakciju sa specifičnim makromolekulama ( receptori, enzimi ) i time ciljane farmakološke efekte. Tri dekade su prošle od prvih radova Hanscha publiciranih u području QSPR i QSAR istraživanja. Brojni parametri korišteni su u pionirskim istraživanjima, no parametar lipofilnost izražen kao log P oduvjek je zauzimao značajno mjesto. Log P je definiran raspodjelom promatrane supstancije između lipofilnog otapala i vode, a kao mjerilo lipofilnosti funkcija je fizičko-kemijskih svojstava lijeka. Hidrofobne interakcije lijeka s receptorom, ponašanje u okolini i toksikološka svojstva su primjeri u kojima lipofilnost zauzima istaknuto mjesto. Brojni empirijski i teorijski pristupi su razvijeni posljednjih godina za izračunavanje log P ( CLOG P program, USA ; Prolog P program, Hungary ) vrijednosti, a predložene su i razne metode za eksperimentalno određivanje koje koriste najmodernije analitičke tehnike ( elektrokemijske, HPLC-tehnike ). Stoga je opravdan kontinuitet daljnjih istraživanja na tom području, bilo da se radi o eksperimentalno ili računski određenim vrijednostima.

lipofilnost; log P; molekularno modeliranje; QSPR; QSAR

nije evidentirano