hrvatski

Pred zidom: strah od praznine?

Javna uporaba predmeta i način korištenja prostora smatraju se "beneficijom" kojom je moguće izraziti opće vrijednosti odnosno ispuniti univerzalne potrebe. "Javno" kao kategorija može poslužiti u svrhu određenja "prirodnog ili fundamentalno koherentnog" (termin Rosalyn Deutsche) - poricanjem konflikta, osobitosti, heterogenosti kao i nesigurnosti - kategorija koje sačinjavaju društveni život. U kontekstu skulpture na otvorenom moguće je govoriti o aspektu "iskoristivosti" kao i "pripomoći" u oblikovanju urbanog prostora. No rješenja koja će se pojedinačno obraditi u ovome izlaganju, dovode u središte pozornosti pitanje: što osim javnog i iskoristivog možemo očekivati u fazi intenzivnog "popunjavanja" prostora, njegove masivne transformacije, negacije prostora kao temeljne vrijednosti i opće datosti? Tri su primjera s tri strane svijeta zanimljiva: Tilted Arch Richarda Serrae u New Yorku primjer je koji računa na performativne sklonosti publike koja je naposlijetku presudila o njegovoj sudbini ; skulpturalno-parkovno rješenje Sinkende Mauer Christopha Girota u Parku invalida u Berlinu klasičan je primjer koji uključuje memoriju specifičnog mjesta i vremena ; Zid boli u Zagrebu spontana je instalacija - svojevrsan memorijalni spomenik nastao dugotrajnijom aktivnošću neznanih aktera. U sva tri primjera susrećemo formu zida, simbolički razrađenu u različitim kontekstima. Odnos prema okolnom prostoru, dostupnost, trajnost, neki su od aspekata kojima se nastojimo odrediti unutar parametara spomenute "univerzalne potrebe" i "opće vrijednosti", a da pritom izdvojeni primjeri ne poriču konflikt, zadržavajući osobitost i nesigurnost.

site-specific skulptura; kategorija javnog; urbani okoliš; Richard Serra; Christophe Girot; Zid boli

nije evidentirano