hrvatski

Beta-laktamaze i njihova uloga u rezistenciji. II. dio: Beta-laktamaze u XXI stoljeću.

Rezistencija na beta-laktamske antibiotike se sve više povećava, najviše zbog produkcije različitih beta-laktamaza. Zbog mogućnosti da plazmidi akviriraju različite determinante rezistencije, sve više bolničkih bakterijskih izolata postaje rezistentno na veliki broj različitih antibiotika. Najvažnije beta-laktamaze koje ugrožavaju upotrebu beta-laktamskih antibiotika u današnje vrijeme su beta-laktamaze proširenog spektra, inhibitor-rezistentne TEM i SHV beta-laktamaze i karbapenemaze. Karbapenemaze su beta-laktamaze koje hidroliziraju karbapeneme. Svrstane su u molekularne grupe A, B i C. Grupa A obuhvaća karbapenemaze osjetljive na inhibiciju klavulanskom kiselinom. Većina su kodirane kromosomalno ali neke od njih su i plazmidne kao KPC u Klebsiella pneumoniae i GES-2 u Pseudomonas aeruginosa. U grupi B su metalo-beta-laktamaze iz IMP i VIM serije. Karbapenemaze iz grupe D su najčešće u Acinetobacter baumannii a uzrokuju rezistenciju na karbapeneme ako postoje i drugi mehanizmi rezistencije kao npr. promjene u porinima. Inhibitor-rezistentne beta-laktamaze su jedan od najvažnijih uzroka rezistencije na beta-laktam-inhibitor kombinacije. Rezistencija na takve formulacije može biti također uzrokovana hiperprodukcijom TEM-1 beta-laktamaze, modifikacijama proteina vanjske membrane ili produkcijom OXA-beta-laktamaza. IRT enzimi nastaju od parentalnih TEM-1 i TEM-2 beta-laktamaza točkastim mutacijama u beta-laktamaza genu. Česta primjena beta-laktamaza inhibitora u bolnicama i u općoj medicini selekcionira sojeve s takvim mutacijama u hospitalnoj i izvanbolničkoj sredini.

beta-laktamaze; rezistencija; beta-laktamski antibiotici

nije evidentirano