hrvatski

Fuzarijske bolesti pšenice

S obzirom na vrijeme infekcije, dio biljke pšenice koji je obolio i simptome razlikujemo slijedeće tipove bolesti: palež klijanaca, sniježna plijesan, trulež korijena i najnižih dijelova vlati i palež klasova. Izvori zaraze za sve tipove bolesti su zaraženo sjeme, zaraženo tlo i članovi spontane flore koji mogu biti domaćini Fusarium vrstama (Bai i Shaner 1994., Ireta i Gilchrist 1994., Parry et al. 1995., Ćosić 2001). Svaka fuzarijska bolest pšenice je manje ili više štetna, a to ovisi o vrsti i patogenosti uzročnika, razvojnog stadija i organa biljke, tolerantnosti kultivara i okolišnih čimbenika (temperatura, vlaga).Fuzarijska palež klasova najznačajnija je fuzarijska bolest pšenice i drugih strnih žitarica s dalekosežnim posljedicama na kakvoću i prirod (Wilcoxon et al. 1988., Snijders 1990., Jurković et al. 1998.). Infekcija klasa izaziva smanjenje broja i težine zrna, razgradnje granula škroba, uskladištenog proteina i staničnih stjenki. Osim navedenog, brojne vrste produciraju mikotoksine (Marasas et al. 1984.) koji mogu negativno utjecati na zdravlje ljudi i životinja. Mikotoksini su sekundarni metaboliti gljiva koji kemijski pripadaju različitim grupama organskih spojeva. Nastaju tijekom života gljivične vrste, a nisu neophodni za rast samog organizma. Ostaju trajno u supstratu nakon prestanka životnih procesa u gljivi. Danas je poznato preko 200 gljivičnih vrsta producenata mikotoksina. Najpoznatiji mikotoksini koje luče Fusariumi pripadaju grupi trihotecena, zearalenona i fumonizina. Svi prirodni trihoteceni (trihoteceni A: T-2 i DAS i trihoteceni B: DON i NIV) izazivaju bolne iritacije kože praćene upalama i ljuštenjem ne samo kod životinja nego i kod ljudi. Do zaraze zrna dolazi od cvjetanja do kraja vegetacije. Najveće štete nastaju u godinama kada u cvjetanju vladaju visoke temperature (iznad 25&ordm ; ; ; ; C) uz visoku relativnu vlagu zraka (iznad 85%). Širenje svih tipova fuzarijskih bolesti spriječava se prije svega sjetvom zdravog i dezinficiranog sjemena u nekontaminirano tlo. Velika je pogreška sijati vlastito sjeme koje nije dezinficirano i čije zdravstveno stanje nije provjereno u laboratoriju. Uzak plodored u kojem se izmjenjuju pšenica i kukuruz (na obje kulture dolaze iste Fusarium vrste) značajan je čimbenik jače pojave fuzarioza, a do zaraze lako dolazi tijekom čitave vegetacije jer se parazit održava u tlu na ostacima biljaka. Izmjena pšenice u plodoredu s kulturama koje ne pripadaju grupi žitarica (soja, suncokret, šećerna repa) i duboko zaoravanje žetvenih ostataka značajano smanjuju količinu primarnog inokuluma. Važan izvor zaraze su i inficirana zrna pšenice koja tijekom žetve zbog male mase bivaju izbačena iz klasa i ostaju na tlu. Brojne korovne vrste (Abutilon theophrasti, Ambrosia artemissifolia, Sorghum halepense, Amaranthus hybridus i dr.) mogu biti vrlo značajan izvor zaraze jer kao alternativni domaćini doprinose održavanju i umnožavanju izvora zaraze. Tijekom višegodišnjih istraživanja (1996.-2002.) izolirali smo Fusariume s 20 korovnih vrsta i to: F. graminearum sa 7, F. moniliforme s 5, F. subglutinans sa, F. avenaceum i F. oxysporum sa 6 , F. sporotrichioides s 4, F. culmorum, F. proliferatum, F. poae i F. solani s 1 korovne vrste.

Fusarium; pšenica

nije evidentirano