hrvatski

Vinodolska općina i vinodolski kmeti

Vinodolsko društvo u doba donošenja Vinodolskog zakona (1288. god.), a i u kasnijim stoljećima, nije bilo staleški podijeljeno, slično kao što je to slučaj i s društvima u ostalim kvarnerskim područjima, izuzev Rijeke i Senja. Vinodolske su općine obuhvaćale cijelokupno stanovništvo pa su njezini članovi bili ne samo kmetovi, nego i plemeniti, orači, pastiri, popovi i drugi. Kmet je Vinodolskog zakona poljoprivrednik koji je dobio od feudalnog gospodara (kneza) zemlju na kojoj ima vrlo jaki stvarnopravni nasljedni zakup. Plemeniti su oni stanovnici pojedine općine, koji su od kneza oslobođeni kmetskih podavanja. Orači i pastiri su članovi vinodolske općine koji nemaju pravo nasljednog zakupa na zemlju, već oru tuđu zemlju i čuvaju tuđu stoku. U Vinodolskom zakonu s oračima i pastirima spomenuti "drugi ljudi" bili su oni koji obrađuju tuđu zemlju, npr. drugih kmetova za vlastiti račun. Vinodolska općina ima svoj daleki praizvor u općinama doseljenih Slavena (i Hrvata)organiziranim na vojnički način, tj. grupacijama vojnika-seljaka, kojima je na čelu stajao njihov satnik (= stotnik). Tijekom vrlo složenog stoljetnog razvoja ona se u doba Vinodolska zakona razvila u općinu koja postoji u prvom redu zato da bi olakšala feudalcu ubiranje kmetskih podavanja. Feudalac sa svojim ovlaštenjima prema stanovništvu duboko prožima općinsku svakodnevicu tako da se nijedna iole važnija aktivnost kmetova ne može sprovestio bez njegova izravnog ili neizravnog utjecaja. Kao knežev organ, vinodolske općine nisu odigrale nikada nikakvu ulogu u otporu prema nadređenoj feudalčevoj vlasti.

Vinodol; općina; kmeti

nije evidentirano