hrvatski

Utjecaj gležanjske ortoze na kvalitetu paretičnog hoda u bolesnika nakon moždanog udara

Cilj rehabilitacije u bolesnika s preboljelim moždanim udarom usmjeren je na postizanje što većeg stupnja funkcionalne neovisnosti. Postoji niz čimbenika koji dovode do disfunkcije pokreta i umanjuju sposobnost kretanja: stupanj motoričkog deficita, motiviranost bolesnika, postojanje kontraktura, te patološki položaji oduzetih ekstremiteta. Provođenjem pravilne njege, rane medicinske gimnastike, vertikalizacije i mobilizacije mogu se spriječiti patološki položaji. I uz primjenu svih načela liječenja i rehabilitacije u određenog se broja bolesnika uslijed poremećenog odnosa snage fleksora i ekstenzora plegičnih ekstremiteta ipak razvijaju patološki položaji koji se na donjem ekstremitetu očituju plantarnom fleksijom i inverzijom stopala (položaj ekvinus). Hod s ovakvim stopalom, usto što je nesiguran i usporen, zahtijeva i značajno veći utrošak energije, pojačava zamor, a time uzrokuje skraćenje hodne pruge. Ranom primjenom gležanjske ortoze izrađene od laganih termoplastičnih materijala postiže se stabilnost nožnoga zgloba i sprječava padanje stopala u svim fazama hoda. U radu se prikazuju bolesnici u kojih je primijenjena gležanjska ortoza u ranoj fazi rehabilitacije. Analizira se i komentira njezin utjecaj na smanjenje postojeće cirkumdukcijepri iskoraku, te njezin utjecaj na poboljšanje kvalitete i sigurnosti hoda.

stupanj motoričkog deficita; gležanjska ortoza

nije evidentirano