hrvatski

Holocenski sedimenti i sedimentacija na ušćima rijeka istočne obale Jadrana

Rijeke u čijem porječju ima više fliškog i ostalog nekarbonatnog materijala nose veće količine čestičnog materijala, te je taloženje na njihovim ušćima intenzivnije (Mirna, Raša, Rječina, Cetina i Neretva), dok rijeke u čijem poriječju prevladavaju karbonatne stijene, te su formirane sedrene barijere, nose manju količinu materijala, pa je i taloženje u ušćima minimalno (Krka, Zrmanja). Glavni izvor materijala koji se taloži u otvorenom dijelu Jadrana je onaj koji dolazi iz Alpa (Po, Adige, Soča, Tagliamento, Piave, Reno, Brenta). Danas sustav morskih struja odnosi taj materijal uz talijansku obalu. Jadranska obala je pretežito krška, pa zbog litoloških značajki poriječja donos riječnog materijala nije velik. Također nema značajnijeg utjecaja morskih valova kao ni struja morskih mijena. Amplitude morskih mijena su malene (do 1 metar) te su plimske struje slabe, kao što je i djelovanje morskih valova i struja manje značajno zbog razvedenosti obale i niza otoka i zaštićenog položaja riječnih ušća.

Holocen; sedimenti; rijeke; morska razina; akumulacija; tok

nije evidentirano