hrvatski

Stres i moždani udar

U današnjem modernom svijetu je praktično većina ljudi zbog samog ubrzanog načina života pod stalnim utjecajem kroničnog stresa, a u našoj je zemlji broj ljudi pod stresom još i veći zbog posljedica nedavno završenog rata. Iako je stres nedvojbeno jedan od čimbenika rizika za razvoj cerebrovaskularne bolesti, postoji niz dvojbi o točnom definiranju pojma stresa, te osobito o načinima mjerenja &laquo ; ; ; jačine&raquo ; ; ; stresa.Kanađanin H. Selye je prvi liječnik koji je stres definirao kao duševno ili tjelesno preopterećenje organizma iscrpljenošću. Sam stres kao i stresori koji ga izazivaju dijele se na akutne i dugotrajne ili kronične, ali se kao na čimbenik rizika za moždani udar prvenstveno misli na dugotrajni stres. Poznate su razne neurobiološke promjene u organizmu pod utjecajem stresa. Tako, primjerice, stres aktivira neurohumoralni hipotalamo-hipofizno-adrenalni sustav s posljedičnim stvaranjem stres hormona kortizola. Uz to, stres aktivira stvaranje neurotransmitera adrenalina i noradrenalina, te potiče aktiviranje renin-angiotenzinskog sustava, što rezultira povećanom proizvodnjom angiotenzina II., što pak u konarčnici ubrzava razvoj ateroskleroze. Kod bolesnika s kroničnim posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) dokazana je produžena proizvodnja kortizola, adrenalina i noradrenalina, i to zbog nefunkcioniranja mehanizma pozitivne povratne sprege, što je u nekim radovima rezultiralo vazospazmom krvnih žila Willisovog kruga kod čak 62% ovih bolesnika. Kako je kod bolesnika koji boluju od PTSP-a dokazana povećana učestalost i drugih čimbenika rizika, to upućuje na zaključak da bolesnici koji boluju od ove bolesti imaju povećan rizik za nastanak moždanog udara. Danas se zna kako kronični stres ima i imunosupresivno djelovanje, te da dovodi do pada broja granulocita, T i B limfocita i tako oslabljuje urođenu i staničnu imunost, što doprinosi povećanju morbiditeta i mortaliteta. Dugotrajan stres također potiče razvoj arterijske hipertenzije koja je sama po sebi najznačajniji čimbenik rizika za nastanak moždanog udara. Postoji niz radova koji na neizravan način pokazuju značenje stresa kao čimbenika rizika za razvoj moždanog udara. Rat je nedvojbeno jedan od najjačih stresora, što je pokazano u radovima koji su dokazali značajno povećan broj bolesnika koji su zadobili intracerebralno krvarenje i subarahnoidno krvarenje na području Osijeka za vrijeme ratnih zbivanja u odnosu na mirnodopsko razdoblje. Tijekom ratnih godina je i u Sarajevu značajno povećana incidencija moždanih udara, i to osobito hemoragijskog u odnosu na razdoblje prije rata. Studije koje su analizirale utjecaj dugotrajnog stresa na čimbenike rizika za razvoj cerebrovaskularne bolesti su pokazale kako je u skupini ratnih stradalnika &#8211 ; ; ; prognanika statistički značajno veći udio bolesnika koji boluju od arterijske hipertenzije, hiperlipidemije i pretilosti u odnosu na kontrolnu skupinu, što dodatno ukazuje na to da stres &#8211 ; ; ; uz to što je sam po sebi čimbenik rizika &#8211 ; ; ; potiče i razvoj drugih čimbenika rizika za nastanak moždanog udara. Također postoje radovi koji su u skupini prognanika dokazali povećan broj bolesnika s moždanim udarom u odnosu na opću populaciju. Na osnovi dosadašnjih spoznaja možemo zaključiti kako je prolongirani stres nedvojbeno jedan od čimbenika rizika za nastanak moždanog udara, poglavito hemoragijskog, ali kako on posredno može dodatno utjecati i na povećanje učestalosti i drugih čimbenika rizika za razvoj cerebrovaskularne bolesti.

stres; moždani udar

nije evidentirano