hrvatski

Analiza rehabilitacijskog sustava Republike Hrvatske

Rat i njegove posljedice aktualizirali su problem rehabilitacijske medicine. Povećanje broja osoba s invaliditetom iz rata, starenje populacije, te planiranje rehabilitacijskih kapaciteta za slučaj elementarnih katastrofa, zahtijevaju nove pristupe rehabilitacijskim potrebama hrvatskog stanovništva. Ukazujemo na potrebu preustroja rehabilitacijskih kapaciteta kako bi se iz postojećih resursa osiguralo kontinuitet i kakvoću rehabilitacije na svim razinama. Smanjenje bolničke skrbi pratit će povećanje rehabilitacije u lokalnoj zajednici. Rad smo osnivali na činjenici da su rehabilitacijski kapaciteti u svakoj državi od nacionalnog i strateškog interesa, te da postoji potreba za definiranjem rehabilitacijskih postupaka od primarne do tercijarne razine zdravstvene zaštite. Razmatrali smo rehabilitacijski sustav po kriteriju integralnog pristupa i kontinuiteta skrbi, vrstama specijaliziranih rehabilitacijskih programa, te bolničke i poslijebolničke organizacije skrbi. Rezultati ukazuju na visoku zastupljenost bolničkih programa medicinske rehabilitacije, ali s nedostatnom psihosocijalnom i vokacijskom sastavnicom. U statističkom izvješću rehabilitacijski programi prikazuju se u okviru kroničnih bolesti, te se ne mogu prepoznati vrste oštećenja (amputacije, ozljede mozga ili kralješnične moždine, itd.) niti stupnjevi onesposobljenosti. Manjkavo je kontinuirano praćenje nakon stacionarne rehabilitacije. Postojeći sadržaji poslijebolničke rehabilitacije u okviru poliklinike, rehabilitacije u kući i u zajednici nisu dovoljno afirmirani. U Republici Hrvatskoj ne postoji državna ustanova za integralnu rehabilitaciju. U svezi s povećanim potrebama za rehabilitacijom i njihovom učinkovitoom zadovoljavanju nužno je redefinirati rehabilitacijske kapacitete, te osnovati državni zavod za rehabilitaciju. Nacionalni program rehabilitacije nužno je uključiti u dokument strategije razvitka Republike Hrvatske.

nije evidentirano

nije evidentirano