hrvatski

Reintegracija u prijašnji život : mjera uspješnosti rehabilitacije

Uvod Rehabilitacija je kompleksan proces osposobljavanja onesposobljene osobe za najviše moguću fizičku, mentalnu, socijalnu i profesionalnu aktivnost sukladnu njenim sposobnostima. Cilj je sveobuhvatne rehabilitacije omogućiti onesposobljnoj osobi svekoliko funkcioniranje kao neovisne osobe koja se može brinuti o sebi i provoditi aktivan i produktivan život u svojoj obitelji i društvenoj zajednici. Dosadašnje spoznaje ukazuju da oko 10% svih hospitaliziranih ranjenika treba dugotrajnu rehabilitaciju s osnovnom nakanom postizanja njihove optimalne reintegracije u život što sličniji prijašnjem. Rehabilitacija ratnih ranjenika zasigurno je kompleksnija od rehabilitacije u mirnodopskim uvjetima. Karakteriziraju je populacija mlađe dobi, nesrazmjer između velikog broja ranjenika i rehabilitacijskih kapaciteta, te izraženija potreba provođenja psihosocijalne sastavnice rehabilitacije zbog psihičkih stresova i socijalnih stradanja. Svako ranjavanje, a posebice ratno, nije samo fizičko, već ono duboko ranjava cjelokupno ljudsko biće na duhovnom i duševnom planu. Stoga je moguća i opravdana samo integralna rehabilitacija, koja objedinjuje medicinske i psihosocijalne postupke u timskom i ineterdisciplinarnom radu. Opis rada U radu smo analizirali rehabilitacijske postupke po kriteriju integralnog pristupa kontinuiteta u skrbi na svim razinama zdravstvene zaštite. Analizu smo temeljili na činjenici da samo reintegracija ranjenika u normalan život može biti mjera uspješne rehabilitacije. Rezultati Rezultati su pokazali nedostatak kontinuiteta u rehabilitaciji i dominaciju bolničke u odnosu na poslijebolničku rehabilitaciju. Također su pokazali nedostatnost psihološke, socijalne i vokacijske sastavnice rehabilitacije na svim razinama zdravstvene zaštite. U ispitivanju vokacijske rehabilitacije rezultati su pokazali da zbog složenih razloga nije provedena, te da velikim dijelom ratni ranjenici nisu radno reintegrirani. zaključak Postoji potreba za poboljšanjem psihosocijalne sktbi na svim razinama zdravstvene zaštite kako bi se osigurao integralni pristup i kontinuitet u rehabilitaciji. Uspješnost rehabilitacije se može mjeriti samo stupnjem reintegracije u uobičajen život, što podrazumijeva da onesposobljena osoba postigne optimalnu psihološku, socijalnu i gospodarsku ravnotežu. Kako tijekom rehabilitacije kod ranjenika nije postignuta radna reintegracija moguće je očekivati realne psihološke probleme, za koje valja tražiti optimalna rješenja.

nije evidentirano

nije evidentirano