hrvatski

Rani hrvatski dječji roman iz perspektive implicitnog čitatelja

Građa od osamdesetak hrvatskih dječjih romana objavljenih do 1945. analizirana je s aspekta implicitnog čitatelja. Uočene su tri podvrste dječjih romana: dječji pustolovni roman, roman o siročetu te roman o dječjim družbama. Analiza s aspekta implicitnog čitatelja trebala je omogućiti: a) sagledavanje podvrsti hrvatskog dječjeg romana u logičkom slijedu njihovih pripovjednih paradigmi ; b) uvođenje u razmatranje i tradicije prijevodnog dječjeg romana od kraja 18. st. ( od Mlajsseg Robinzona, 1796.). Naime, upravo prevedeni dječji romani oblikovali su kod publike standarde i očekivanja koja su prvi hrvatski autori morali s jedne strane poštovati, a s druge prevladati. Da bi se pripovjedni elementi implicitnog čitatelja, junaka i okoline doveli na isti pojmovni nivo uvedeni su u razmatranje pripovjedni modusi. Ustanovljeno je kojim pripovjednim modusima pripadaju podvrste hrvatskog dječjeg romana. Tri podvrste dječjeg romana uspoređene su kroz niz pripovjednih elemenata. Pri tome se pokazalo da se one oštro suprostavljaju. Izoliranje pojedinih elemenata, primjerice dobi implicitnog čitatelja (ili zadaće junaka ili ambijenta okoline) i analiza njihove specifične manifestacije i uloge u svakoj podvrsti romana vrlo je reljefno istakla različitost podvrsta hrvatskog dječjeg romana. No, tek je sagledavanje logičkog slijeda podvrsti dječjeg romana na pozadini zastupljenosti dječjih vrijednosti omogućilo viđenje razvoja hrvatskog dječjeg romana. Hrvatski pustolovni dječji roman u početku dominantno određen Hoffmannovim modelom pustolovnog romana nije mogao dovesti do izražaja dječje vrijednosti. Junak se kreće u svijetu odraslih i samo ako prihvaća njihove vrijednosti može ostvariti svoj cilj. Isto tako junak romana o siročetu samo ako uspije svoju čestitost iznijeti neokaljanu iz svih nevolja može računati na dobrotvorom omogućeno uzdizanje u društvo. Siročetovu čestitost prosuđuju odrasli i ona nikako nije autonomna dječja vrijednost. Tek u romanu o dječjoj družbi družba i njena zatvorenost i suprotstavljenost svijetu odraslih koji je okružuje stvara unutar sebe dječje vrijednosti. Stoga će tek pojava romana o dječjoj družbi tridesetih godina 20 st. dovesti do prikaza sadržaja najprimjerenijeg dječjem romanu: dječji roman više ne govori o djeci kao dijelu svijeta odraslih, već počinje govoriti iz aspekta dijeteta i dječjih vrijednosti. Pretpostavka da se implicitni čitatelj dijete bitno razlikuje od odraslog implicitnog čitatelja, usvajanje stajališta implicitnog čitatelja umjesto stajališta književnog djela te uporaba pripovjednih modusa omogućili su da hrvatski dječji roman do 1945. shvatimo ne kao skup razasutih i naplavljenih književnih činjenica već kao uređeni slijed pripovjednih paradigmi od kojih svaka nastoji biti odgovor na onu prethodeću.

dječji roman; pustolovni roman; roman o siročetu; roman o dječjoj družbi; implicitni čitatelj; junak; okolina; dječje vrijednosti; pripovijedni modus

nije evidentirano