hrvatski

Roditeljske metaemocije i socijalno-emocionalni razvoj djece

U radu se ispituje doprinos jednog novog pojma iz područja psihologije roditeljstva, pojma roditeljskih metaemocija, objašnjenju individualnih razlika u emocionalno-socijalnoj kompetentnosti djece predškolske dobi. Glavni cilj istraživanja je procijeniti doprinos roditeljskih metaemocija objašnjenju djetetove psihosocijalne prilagodbe te ispitati ulogu djetetova temperamenta kao posredujućeg činitelja između roditeljskih metaemocija i djetetove prilagodbe. Postavljen je model koji pretpostavlja utjecaj obiteljskog funkcioniranja na roditeljske metaemocije, izravne utjecaje roditeljskih metaemocija i obiteljskog funkcioniranja na dječju prilagodbu te posredujuću (medijacijsku i moderacijsku) ulogu dječjeg temperamenta. Istraživanjem je obuhvaćeno 992 djece u dobi od 3 do 7 godina, polaznici dječjih vrtića u Varaždinu. Osim od djece, podaci o ispitivanim varijablama prikupljeni su i od njihovih roditelja i odgajatelja. Završna obrada podataka provedena je na uzorku od 506 djece za koju su prikupljeni kompletni podaci (265 djevojčica i 241 dječak). Ispitivane varijable mjerene su novo konstruiranim upitnicima kao i poznatim upitnicima provjerenih metrijskih karakteristika koji su prema potrebi skraćeni i prilagođeni. Na temelju konvergentne valjanosti varijable dječjeg ponašanja izražene su kao prosječne procjene očeva i majki. Varijable majčine i očeve svjesnosti vlastitih i dječjih negativnih emocija povezane su s dječjim eksternaliziranim i internaliziranim problemima. Majke i očevi koji su naučili konstruktivne načine kako da se nose s negativnim emocijama tuge i ljutnje, te su svjesni dječjih emocija, imaju djecu koja imaju manje internaliziranih i eksternaliziranih problema. Uz to utvrđen je moderirajući učinak očevog postupanja s dječjim emocijama između očeve svjesnosti vlastitih i dječjih emocija i dječjih internaliziranih problema. Pri tome očeva svjesnost vlastitih i dječjih emocija povezana je s dječjim internaliziranim problemima samo u skupini djece očeva koji postupaju s dječjim emocijama s manje uvažavanja. Sociodemografske varijable, varijable obiteljskog funkcioniranja, metaemocija majke i oca te dimenzije dječjeg temperamenta zajedno objašnjavaju nešto veći dio varijance dječjih eksternaliziranih i internaliziranih problema, dječjeg razumijevanja emocija i dječjeg prosocijalnog ponašanja te nešto manji dio varijance dječjeg agresivnog ponašanja. Djeca s manje eksternaliziranih problema imat će manje izraženu dimenziju pozitivne i negativne afektivnosti, a više izraženu dimenziju kontrole u ponašanju i više procjene obiteljske kohezije, a djeca s manje internaliziranih problema su kasnije rođena djeca, s više kontrole u ponašanju i pozitivne afektivnosti, a manje negative afektivnosti, s višim roditeljskim procjenama zadovoljstva s obitelji te s višom očevom svjesnosti vlastitih i dječjih emocija. Dječje razumijevanje emocija bolje je što su djeca starija i imaju više razvijene neverbalne intelektualne sposobnosti. Djeca s više agresivnog ponašanja su dječaci, s više pozitivnog afekta i manje kontrole u ponašanju te majka s nižim stupnjem obrazovanja, a djeca s više prosocijalnog ponašanja su starija djeca, djevojčice, s više kontrole u ponašanju. Utjecaj majčine svjesnosti vlastitih i dječjih emocija na dječje internalizirane i eksternalizirane probleme ostvaruje se posredno putem očeve svjesnosti vlastitih i dječjih negativnih emocija. Očeva svjesnost vlastitih i dječjih emocija povezana je putem individualnih karakteristika djeteta s dječjim eksternaliziranim problemima, dok je utvrđena direktna povezanost očeve svjesnosti vlastitih i dječjih emocija i dječjih internaliziranih problema nakon kontroliranja varijabli dječjeg temperamenta. Rezultati istraživanja pokazali su da djeca koja su sklona doživljavanju negativnih emocija i imaju slabo razvijene sposobnosti samokontrole, a čiji očevi ne uvažavaju njihove negativne emocije, majčina svjesnost emocija utječe na očevu svjesnost emocija, koja je onda povezana s djetetovim internaliziranim problemima i to jednim dijelom izravno, a jednim dijelom putem dimenzija djetetova temperamenta. Roditeljske metaemocije imaju značajniju ulogu kod djece nepovoljnijih osobina temperamenta, odnosno one koja imaju izraženiju negativnu afektivnost te slabije sposobnosti samokontrole.

dječji socio-emocionalni razvoj; obiteljsko funkcioniranje; roditeljske metaemocije; temperament djeteta; razumijevanje emocija; internalizirani i eksternalizirani problemi; agresivno i prosocijalno ponašanje

nije evidentirano