hrvatski

Akcenatski status proklitika u govoru elektroničkih medija

Povećanjem broja radijskih i televizijskih postaja i demokratizacijom javne riječi u posljednjih su se desetak godina promijenili uvjeti u kojima se hrvatski jezik ostvaruje u elektroničkim medijima. Novi komunikacijski uvjeti djeluju na standardizaciju govora u dva smjera. S jedne strane, oni djeluju u smjeru homogenizacije određene govorne realizacije kao standardološkog modela ali, s druge strane, veliki broj privatnih i lokalnih postaja, usmjerenih užoj slušateljskoj populaciji i sa značajnim udjelom neformalnih govornih stilova i nestandardnih govornika, dopušta veliku raznolikost govornih idiolekata i odstupanja od standarda. To može pridonositi destabilizaciji standardne norme i uspostavljanju novih odnosa u jezičnom sustavu. U prozodijskom je standardu propisano da se s jednosložnih i dvosložnih riječi, a s višesložnih rjeđe, silazni naglasak prenosi na proklitiku koja s tom riječi tako čini jednu fonetsku ili govornu riječ. Već su neka dosadašnja istraživanja pokazala da se u suvremenom javnom govoru, i onda kada govornici teže standarnom jeziku, prenošenje akcenta na proklitiku ne ostvaruje redovito (Hraste, 1966. ; Klaić, 1962. ; Buzina, 1987. ; Škarić, Babić, Škavić, Varošanec, 1987. ; Škarić, 2001.). U ovom se radu na uzorku govora u elektroničkim medijima ta pojava promatra sa sociofonetskog stajališta, uzimajući u obzir regionalnost idioma, vrstu radijskih i televizijskih emisija, osobine govornika i sl., a s ciljem da se ustanovi u kojoj se mjeri u javnom govoru ostvaruje klasična prozodijska norma, a u kojim dijelovima uporaba odstupa od standarda.

akcenatski status; proklitike; govor; elektronički mediji

nije evidentirano