hrvatski

Slika drugoga i pismo o sebi: Josip Rabatta (1661.-1731.) o Hrvatskoj i sebi

U središtu magistarskog rada s temom iz hrvatske povijesti ranoga novog vijeka "Slika drugoga i pismo o sebi. Josip Rabatta (1661.-1731.) o Hrvatskoj i sebi" nalazi se grof Josip Rabatta. On je, kao predstavnik unutrašnjoaustrijskog katoličkog plemstva porijeklom iz Gorice, bio zapovijedajući general u Karlovačkom generalatu od 1709. do godine 1731. U radu se nastojalo pristupom utemeljenim na metodama egohistorije, historijskoantropološkim i sličnim pristupima te na temelju Rabattinih spisa službene naravi, istražiti kako se on, kao predstavnik ranonovovjekovnog plemstva, iskazivao kao individuum. Rad nastoji pokazati na koji način Rabatta ostvaruje svoju individualnost u svom unutrašnjoaustrijskom plemićkom okruženju, a kako se ona manifestira u njegovoj vojnokrajiškoj službi. Druga važna komponenta ovog rada odnosi se na slike odnosno stereotipe koje je Rabatta prihvaćao, nadopunjavao i sam stvarao o Sebi i Drugima. U radu se pokušava odrediti tko su sve mogli biti Drugi za Rabattu i prema kojim je kriterijima nijansiran njegov odnos prema Drugima. Posebna je pozornost poklonjena Rabattinim slikama i stereotipima o hrvatskim prilikama. U radu je stavljen naglasak na odnos Rabattinih auto- i heterostereotipa. Poglavlje naslovljeno "Stereotipi na hrvatske teme" sadrži pet cjelina u kojim se nastojalo istražiti Rabattine slike i stavove o hrvatskom prostoru, prije svega prostoru Karlovačkog generalata, društvenim slojevima u njemu. Zatim se nastojalo istražiti Rabattin odnos prema krajiškom stanovništvu na temelju regionalne i lokalne pripadnosti kao i na temelju kulturnih obrazaca. Kriterij prema kojem je Rabatta zauzimao stav o krajišnicima na području Generalata bio je uvjetovan prije svega ciljevima njegove službe, a to su fortifikacijsko osiguravanje prostora od osmanskih upada, uvođenje reda u vojnokrajiški sustav te preustroj krajiške vojske. Rabatta zauzima stav prema krajišnicima na temelju njihove vjerske i etničke pripadnosti kao i s obzirom na dužinu njihova boravka na području Generalata. Prema novonaseljenom krajiškom stanovništvu, osobito Vlasima pravoslavne vjere, Rabatta iskazuje najveću sumnjičavost i ulaže izuzetne napore za njihovo sjedinjenje s Katoličkom crkvom. Rabatta je bio predstavnik interesa habsburške politike koja će nakon jenjavanja izravne turske opasnosti postati sve više usmjerena na iskorištavanje hrvatske Vojne krajine u svoje vojne i gospodarske svrhe. Svoju službu obavljao je Rabatta u prijelaznom razdoblju između oslobodilačkih protuosmanskih ratova te vremena reguliranog i uređenog vojnokrajiškog sustava. Njegova nezahvalna uloga pripremanja terena za sveobuhvatnije reforme vojnokrajiškog sustava, do kojih će doći tek sredinom 18. stoljeća, utjecala je na njegove percepcije Sebe i Drugih. Stoga Rabattine slike i stereotipe, koje je stvarao i dijelio s drugim predstavnicima unutrašnjoaustrijskog plemstva, treba sagledati u kontekstu vremena u kojem djeluje kao i njegovih očekivanja i postavljenih ciljeva.

hrvatska povijest; rani novi vijek; Vojna krajina; Karlovački generalat; grof Josip Rabatta; plemstvo; individualizacija; slika o Sebi; slika o Drugom; stereotipi; unutrašnjoaustrijski staleži

nije evidentirano