engleski

Using models to design suspension structures

U arhitektonskoj praksi postoje slučajevi kada je nužno da se razrada i definiranje oblika građevine, njenog dijela ili konstrukcije provodi uz pomoć fizičkih modela. To su slučajevi kada je prostorna geometrija oblika projektiranog objekta vrlo složena ili je ona posljedica određenih fizikalnih zakonitosti. Oblik određen modelom može direktno služiti kao prostorni prikaz, biti podloga za daljnju grafičku ili računalsku vizualizaciju, ili predstavljati početnu aproksimaciju na temelju koje će se statičkom analizom provesti optimalizacija konstrukcije. U svakom je od ovih slučajeva nužno da se oblik modela snimi, odnosno opiše takvim skupom podataka koji će se moći direktno koristiti u daljnjim etapama projektiranja. Klasične geodetske metode 3-D snimanja modela (fotogrametrija npr.) imaju nedostatak da se radi o složenim i skupim postupcima. Jedan od najizrazitijih problema kod kojeg se početni oblik konstrukcije nužno definira modelom jesu viseće konstrukcije. Tekstilna membrana, odnosno mreža kablova će zadovoljavajući statičke uvjete ravnoteže poprimiti oblik određen karakterom i geometrijom rubnih uvjeta. Pronalaženje stvarnog oblika (formfinding) provodi se na temelju fizikalno-matematičkih formulacija. Zato arhitektu koji ne raspolaže tim znanjima preostaju modeli koji se kao fizičke strukture ponašaju slično stvarnim konstrukcijama te tako predstavljaju odličnu aproksimaciju oblika. Osnovna je namjera ovog rada da se razvije primjena suvremenog topometrijskog postupka za snimanje 3-D oblika modela visečih konstrukcija. Postupak je ispitan na jednostavnom primjeru minimalne mreže. U tu su svrhu izrađena dva modela jednostavne izrade, jedan od elastične tkanine, a drugi od mreže niti jednoliko opterećenih na svojim krajevima. Snimanje oblika vršeno je visokoautomatiziranom topometrijskim mjernom opremom ATOS koja daje vrlo preciznu prostornu geometriju modela u digitaliziranom obliku. Ovime su potvrđene velike mogućnosti primjene istraživane metode kod projektiranja visećih konstrukcija, te njene prednosti u odnosu na tradicionalne metode. Nesmetanim protokom podataka između pojedinih etapa procesa postignut je njihov visoki stupanj međusobne integracije čime se postupak projektiranja olakšava te ekonomizira.

lightweight structures; form finding

nije evidentirano