hrvatski

Povezanost elektromiografske aktivnosti maternice i protoka krvi u arterijama djeteta, pupkovine i miometrija

Cilj rada:Istražiti može li patološka maternična elektromiografska aktivnost(EMG aktivnost) tijekom razdoblja placentacije poremetiti taj proces, kako se povišena EMG aktivnost odražava na pupčani, fetalni i maternični protok, te istražiti dostignutu težinu djeteta i kakve se promjene javljaju uz tokolizu ritodrinom ovisno o uspjehu ili neuspjehu liječenja. Metode:114 trudnica s kliničkom dijagnozom prijetećeg preranog poroda podijeljeno je u 4 skupine(A, B, C, D) ovisno o elektromiografskom zapisu nakon 20. tjedna trudnoće i započetom liječenju ritodrinom.U skupini A(N=41) bile su trudnoće s EMG mirnim miometrijem, u skupini B(N=17) trudnice s patološkom EMG aktivnošću koje nisu liječene, u skupini C (N=34) trudnice s patološkom EMG aktivnošću unatoč liječenju i u skupini D(N=22) trudnice u kojih je patološka EMG aktivnost uspješno prekinuta tokolizom ritodrinom.Protoci u fetalnoj, placentarnoj, i materničnoj cirkulaciji mjereni su od 28.tjedna trudnoće do poroda i iskazani indeksom otpora (RI) i brzinama protoka krvi(najvišom u sistoli, najnižom u dijastoli i srednjom). Rezultati:Trudnice s patološkom električkom aktivnošću miometrija prije 24. tjedna koje nisu liječene ritodrinom(skupina B)imale su značajno više indekse otpora u arteriji arkuati i pupčanoj arteriji od trudnica bez patološke uterine aktivnosti (skupina A), trudnice koje su uspješno liječene (skupina D) i trudnica u kojih postoji električka aktivnost, ali primaju ritodrin (skupina C). Udio pothranjene djece u istoj skupini B bio je 70%, značajno više nego u skupinama A (7, 3%) i D(9, 1%). Indeks otpora u fetalnoj aorti skupine B značajno je viši nego u trudnica skupina A, C, D. Indeks otpora srednje moždane arterije do 32. tjedna jednak je za sve 4 skupine nakon čega je pad u skupini B značajno veći nego u skupinama A, C i D. U skupini B značajno je snižena sistolička, dijastolička i srednja brzina protoka krvi u pupčanoj arteriji i aorti u odnosu na ostale skupine, a značajno je i povećanje brzine u srednjoj moždanoj arteriji u odnosu na skupinu A. Zaključak: Patološka maternična elektromiografska aktivnost tijekom prve polovine trudnoće, remeteći placentaciju, uzrokuje poremetnje protoka kroz uteroplacentarne i fetalne krvne žile i sekundarno, rast djeteta. Uspješna tokoliza ritodrinom normalizira parametre protoka i rast djeteta. Tokoliza ritodrinom samo je jedna od mogućnosti prekidanja patološke EMG aktivnosti maternice te je njen uspjeh vidljiv, ali nije idealan.Promjene papametara fetalnog aortalnog protoka i protoka kroz središnju moždanu arteriju djeteta tijekom tokolize ritodrinom vjerojatno nisu posljedica izravnog učinka lijeka, već njegova uspješnog ili neuspješnog djelovanja na miometrijsku EMG aktivnost i uterini protok.

električna aktivnost maternice; protok kroz uterine i fetalne krve žile; elektromiografija; prerani porod

nije evidentirano