hrvatski

Vjernik u Hrvatskoj pred novim opredjeljenjima

Državnim osamostaljenjem i oslobođenjem, s jedne strane, te uvođenjem tržišne privrede i demokratskog ustroja, s druge, i katolički se vjernik našao u do sada jedinstvenoj situaciji: on se po prvi puta mora opredijeliti za sebe, kao vjernika, i na temelju toga za specifično svoj način djelovanja u društvu. Kako u tom pogledu izgleda konkretno stanje u Hrvatskoj, i kako bi ono trebalo izgledati, tema je ovoga rada. Da bi došao do što cjelovitijeg i što uvjerljivijeg odgovora na to pitanje, autor je ovaj rad podijelio u tri djela. U prvom dijelu, autor dotiče najprije osnovno pitanje svakoga katoličkog vjernika, a to je njegov odnos prema osobnom Bogu, prema Isusu Kristu i prema Katoličkoj Crkvi, i to u svjetlu podataka do kojih su došla recentna istraživanja te situacije u Hrvatskoj. Budući da spomenute političke promjene u Hrvatskoj nisu irelevantne za kulturu međuljudskih odnosa, u drugom dijelu rada autor razrađuje i uspoređuje trenutačno stvarni i s pravom očekivani, tj. ispravni odnos katoličkog vjernika u Hrvatskoj prema svakom čovjeku bez razlike, prema svojem subratu u vjeri i napokon prema svome sunarodnjaku. Pošto je tako osvijetlio odnos vjernika prema Bogu i prema čovjeku, u trećem dijelu autor obrazlaže odnos vjernika prema svijetu općenito i odnos vjernika prema vlastitoj zemlji i vlastitom narodu, s posebnim naglaskom na političko djelovanje koje se političkim promjenama sada otvorilo i katoličkom vjerniku. Kroz sav se rad provlači spoznaja da su svi ovi odnosi u suvremenoj Hrvatskoj ponuđeni u vrlo šarolikim varijantama, među kojima ipak samo jedna može biti ispravna, zbog čega se za nju valja osobno opredijeliti, te vlastitim svjedočkim životom danomice potvrđivati.

Bog; vjernik; Crkva; čovjek; svijet; hrvatski narod; demokracija; opredjeljenje.

nije evidentirano