hrvatski

Razvoj organizacija civilnog društva kao pretpostavka uspješne reforme socijalne države u Hrvatskoj

Ovaj se rad bavi ulogom organizacija civilnog društva u restrukturaciji socijalnih država. Organizacije civilnog društva imaju prepoznatljivu ulogu u svim socijalnim režimima. Njihov je razvoj proizvod specifičnih povijesnih okolnosti povezanih s ideologijom, politikom, socijalnim, kulturnim i religijskim tradicijama. Te su činjenice utjecale na zakonski okvir djelovanja, ulogu i veličinu sektora civilnog društva. Izlažu se u, osnovnom značenju, teorije razvoja civilnog društva te se upozorava na njihovu primjenjivost na hrvatsku situaciju. Krajem 1990-ih godina u razvijenim zemljama razvoj civilnog društva u području socijalne politike suočen je s brojnim izazovima te su prepoznati različita krizna kretanja. U svjetlu rezultata novih empirijskih istraživanja provjerava se primjenjivost ranije spomenutih teorija na razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, te njegovu ulogu u restrukturiranju socijalne države. Decentralizacija socijalne države kao dominantni trend ne može računati sa kapacitetima jedinica lokalne samouprave. Socijalni su programi na margini lokalnih interesa. Organizacije civilnog društva u socijalnom području imaju respektabilne potencijale tek u nekolicini većih gradovima. Osnivanje socijalnih vijeća kao novih mreža koje bi doprinijele povezivanju važnih dionika i izgradnji socijalnog kapitala na lokalnoj razini jedan su od izglednih pravaca djelovanja za omogućavanje reformi. Rezultati nas empirijskih istraživanja upućuju na jačanje organizacija civilnog društva. Inspirirane socijalnim poduzetništvom i partnerstvom s drugim dionicima one mogu mobilizirati nove resurse i ojačati socijalnu državu odozdo.

organizacije civilnog društva u socijalnom sektoru; reforma socijalne države; decentralizacija; socijalna politika; socijalna poduzetništvo

nije evidentirano