hrvatski

Tečnost govora u elektroničkim medijima

Tečnost se govora definira stupnjem lakoće govornog planiranja i izvođenja. Različiti se gvorni stilovi (čitani i govoreni, spontani i pripremljeni, formalni i neformalni) razlikuju po tečnosti. Iako se tečan i netečan govor intuitivno lako razlikuju, parametri koji ih razdvajaju mogu se pripisati različitim konceptualnim, jezičnim i govornim razinama. Prekidi tečnosti govora nastaju zbog nesavršenog planiranja ili izvođenja govora i najčešće se namifestiraju kao oklijevanje, ispravlanja ili “izgovorne pogreške”. U spontanom se govoru stanoviti stupanj netečnosti prihvaća kao prirodan ako je usklađen s prirodnim nehanizmima za obradu govornih obavijesti slušača. Otvaranjem elektroničkih medija za spontani govor smanjena je tečnost, ali povećana prirodnost njihova govora. Postavlja se pitanje u kojoj mjeri valja uskladiti prirodnu spontanost govora s njegovom izgrađenošću, a time i s tečnošću, da bi govor istodobno imao svojstva prirodnog ali i javnog kultiviranog govora. U radu se klasificiraju i opisuju različiti oblici narušavanja govorne tečnosti u emisijama lokalnog radija i državne televizije.

tečnost govora; elektronički mediji; stanke u govoru

nije evidentirano