hrvatski

Geološka pismenost - što je to?

S vremena na vrijeme u znanstvenim časopisima mogu se pročitati osvrti na problem strukovne pismenosti. U nas se o tome rijetko piše, osim što se po kuloarima prepričavaju anagdote o ovom ili onom profesoru sa studija i njegovim/njezinim komentarima na tu temu. Ne bi se reklo da našim geolozima na treba savjeta glede jasnoće pismenog izražaja, a mnogi bi se našli uvrijeđeni kada bi im se bez uvijanja kazalo da im je tekst nepismenjački napisan. Na našem jeziku nema priručnika za pisanje stručnih i znanstvenih radova u geoznanostima, a jedini sličan uđbenik koji mi pada na pamet je Šilićev koji je pisan prvenstveno za medicinsku struku. Na engleskome postoji više priručnika koji uz ostale sadržaje obrađuju i problematiku jasnog pismenog izražaja (n. pr. Cochran, Fenner & Hill, 1979 ; Heron 1986), odnosno upute za pisanje izvještaja koje je tiskao američki geološki institut (Bishop & al. 1978). Čitati znanstveni rad ili stručni tekst je jedno, a napisati dobar tekst je nešto sasvim drugo. Višegodišnje prevođenje znanstvenih i stučnih tekstova, te pregled brojnih studentskih radova (prediplomski, diplomski), te magistarskih i doktorskih disertacija, pružio mi je dobar uvid u način pisanja mnogih autora. Jedno od osnovnih pitanja koja sam si u mnogo prilika postavio bilo je "a što je pisac htio reći?". Ne ulazeći u pojedine primjere, kojih je tijekom svih ovih godina bilo zaista mnogo, moguće je izdvojiti nekoliko karakterističnih, ali i vrlo čestih grešaka u pisanju:

pismenost; geologija; članci; stil

nije evidentirano