francuski

Delectare, Movere, Docere Quelques réflexions sur la justification des images dans le décor des édifices cultuels chrétiens

Kultna slika u kršćanstvu nije "logična" posljedica razvitka teološke misli, već prije paradoks koji zahtijeva pažljivo objašnjenje. Upotrebi slike protive se i zapovijedi Staroga Zavjeta i Platonova misao. No, već od 3. stoljeća n. Kr. pratimo nastanak kršćanske ikonografije. Kojim se argumentima služe apologeti slike kako bi opravdali figurativnu umjetnost i kako bi otklonili stalno prisutnu bojazan od idolopoklonstva? Kako objasniti evoluciju estetske misli u kršćana koja je otvorila vrata upotrebi slike u kultnom kontekstu i osigurala slici trajnu prisutnost u kršćanskoj umjetnosti i civilizaciji Zapada? Bez namjere da ovdje damo iscrpnu dokumentaciju toga dugog i kompleksnog procesa, pokušat ćemo ga pojasniti kao posljedicu kršćanske akulturacije u razdoblju kasne antike. Pritom izdvajamo umijeće retorike kao temeljni dio obrazovnog sustava antičkog čovjeka, koja igra veliku ulogu u prilagodbi kršćanske kulture klasičnoj tradiciji.

image; edifice cultuel; iconoclasme; rhétorique; Grégoire le Grand; Abbé Suger

nije evidentirano