hrvatski

Povijest zdravstvenih osiguranja u Hrvatskoj

Povijest zdravstvenih osiguranja u Hrvatskoj može se razmatrati u nekoliko vremenski jasno definiranih razdoblja. Ovom prigodom zadržati ćemo se samo na sažetom prikazu odabranih primjera i događaja koji osvjetljavaju njihove preteče, te pojavnost prvih oblika dobrovoljnih i zakonski propisanih obaveznih osiguranja za slučaj bolesti, nesreće, nezaposlenosti, nesposobnosti, starosti i smrti, zaključno do g.1939. Povijesne preteče današnjih zdravstvenih osiguranja u Hrvatskoj prepoznatljive su na razini karitativnih religijskih, staleških i strukovnih bratovština i cehovskih udruga, pojavnost i djelovanje kojih možemo razaznati i pratiti od srednjeg vijeka do ukidanja feudalizma. Novi društveni i proizvodni odnosi već u prvoj polovini 19.stoljeća dovode do osnivanja dobrotvornih, humanitarnih udruga koje žele okupiti članstvo bez obzira na stalešku pripadnost, imovinski status, struku, spol i dob sa zadaćom pružanja pomoći bolesnima i siromašnima. Novonastala situacije odražava se i u sve češćim intervencijama državnih organa uprave i vlasti, koji nizom propisa, odredaba i zakona reguliraju odnose, dužnosti i odgovornosti između poslodavaca i posloprimaca/ zaposlenika određenih zanimanja i u pitanjima socijalne i zdravstvene zaštite. Istovremeno, po uzoru na društva u Austriji i Mađarskoj, pojedine skupine najamnih radnika, obrtničkih pomoćnika, naučnika, sitnih obrtnika i trgovaca izloženih procesu proletarizacije, samoinicijativno osnivaju udruge za potporu bolesnih članova. Istom g. 1891. donesena je odluka zajedničkog hrvatsko-ugarskog sabora temeljem koje je ustanovljeno obavezno osiguranje za pomoćno osoblje u obrtu, trgovini i industriji za slučaj bolesti, pa od tada na području Hrvatske i Slavonije dolazi do osnivanja okružnih blagajni za potporu bolesnika, u članstvo kojih su mogli dobrovoljno pristupiti i oni koji nisu bili obuhvaćeni obaveznim osiguranjem. Država je odredila broj, područje djelovanja i sjedišta okružnih blagajni prema potrebi, a ostale vrste bolesničkih blagajni mogle su i nadalje uz odobrenje vlasti utemeljiti zainteresirane osobe ili institucije. Godine 1907. sankcioniran je kao zajednički hrvatsko-ugarski zakon o osiguranju za slučaj bolesti i za slučaj nesreće. Organizacija cjelokupnog osiguranja je centralizirana u zemaljskoj blagajni za potporu bolesnih radnika i za osiguranje protiv nezgoda. Razdoblje između dva svjetska rata karakterizirano je snažnim utjecajem države u zakonskom reguliranju i nadzoru nad socijalnim osiguranjem, što je rezultiralo provedbom obaveznog osiguranja za slučaj bolesti i osiguranja za slučaj nesreće na radu za sve radnike, s time da su iz opće obaveze osiguranja i nadalje bile izuzete neke skupine, pa je g.1939. na području Banovine Hrvatske socijalnim osiguranjem bilo obuhvaćeno samo 10% žitelja.

zdravstveno osiguranje; Hrvatska; povijest

nije evidentirano