hrvatski

Utjecaj endosinusne tarapije kroničnog sinuitisa na astmu

Povezanost astme i kroničnog rinosinuitisa poznata je dulje vrijeme. Istraživanje je proučavalo utjecaj endosinusne terapije kroničnog rinosinuitisa na donje dišne putove. Kod 18 ispitanika s blažom do srednje jakom astmom ili bronhalnom preosjetljivošću, koji su imali i kronični rinosinuitis, učinjena je sinusoskopija čeljusnih sinusa i endosinusna terapija s 4 mg deksametazona i 20 mg gentamicina tijekom 5 dana. Ispirak sinusa i serum uzeti su prije terapije i neposredno nakon terapije, a tijekom sinusoskopije učinjen je i mikrobiološki obrisak sinusa. Eozinofilni kationski protein (ECP), triptaze i mijeloperoksidaza (MP=) analizirani su prije i poslije liječenja. ECP i triptaze su bili značajno viši prije terapije, dok MPO nije bio značajno povišen. ECP i triptaze značajno padaju nakon terapije u serumu i u ispirku. MPO ne pokazuje značajne promjene nakon terapije. Značajnu povezanost staničnih biljega u serumu nalazimo prije liječenja, ali ne i nakon liječenja. ECP, uglavnom korišten u procjeni astme, najviše je smanjen nakon terapije u serumu, dok su triptaze najviše pale u ispirku. Endosinusa terapija, korištena u ovom radu, značajno smanjuje aktivaciju eozinofila i mastocita na lokalnoj i sistemskoj razini. FEV1 nakon endosinusne terapije značajno raste, što pokazuje pozitivan utjecaj ove terapije na donje dišne putove.

kronični rinosinuitis; astma; liječenje

nije evidentirano