hrvatski

Kritički prinosi hrvatskom biljnom nazivlju

U članku je obrađeno hrvatsko pučko nazivlje dijela crnogoričnog drveća i grmlja u Hrvatskoj. Pri tom je posebna pažnja posvećena nazivima vrsta koje samoniklo rastu u Hrvatskoj. Nazivi tih vrsta dopunjeni su nazivljem svojti koje se u Hrvatskoj najčešće susreću u kulturi ili se pak češće spominju u literaturi. Kako je nakon B. Šuleka na biljnom nazivlju u Hrvatskoj učinjeno vrlo malo i kako u pučkom nazivlju crnogoričnog bilja u Hrvatskoj vlada prilična zbrka, valjalo je najprije utvrditi određene kriterije za obradu toga nazivlja. Pri riješavanju te problematike krenuo sam od Linnéova načela o dvoimenom nazivu i od načela jedan rod-jedan naziv. No, kako je hrvatski jezik živi jezik, tim se načelima suprostavilo bogato domaće pučko nazivlje vezano uz crnogorično bilje, što je značilo da te suprotnosti valja uskladiti. Bilo je jasno da nazivlje valja tako urediti da se, uz maksimalno poštovanje gornjih načela, pokuša sačuvati što više tih naziva tako da ih se prikladno uklopi u naziv određene biljne svojte bilo kao naziv roda, bilo kao naziv vrstenog pridjevka, ili pak omogućavanjem dvaju, pa i triju naziva kad to bude potrebno. Pri izboru naziva za imenovanje roda ili vrste, vodio sam računa da kao opći naziv bude odabran onaj naziv koji je najrašireniji ili koji je dosad najuobičajeniji u literaturi. Nazivi koji su preporučeni kao opći s ciljem da postupno postanu i normativni, otisnuti su masnim slovima, a oni koji su također naznačeni kao prihvatljivi, razmaknutim slovima

biljno nazivlje; Hrvatska

nije evidentirano