hrvatski

Leksemi za izricanje vremena u slavenskim jezicima

U članku se analizira podsustav leksema za izricanje vremena u hrvatskom jeziku i uspoređuje s istovrjednicama u slavenskim jezicima. Na osnovi provedene analize zaključuje se da je relativnost pojma vremena uvjetovala nestalnost granica unutar semantičkoga polja, čime je uzrokovala polisemičnost ne samo opće imenice ´vrijeme´ nego i većine naziva za pojedine vremenske odsječke, koliko god oni na prvi pogled izgledali monosemični i precizni (npr. sat, dan...).U slavenskim je jezicima jasno uočljiv zajednički korpus temporalnih naziva slavenskoga porijekla, koji je zahvaćen pomacima unutar značenjskoga polja. Naročito je to vidljivo na pojedinim nazivima za dijelove dana (npr. hrv. jutro – polj. rano), mjesece (npr. hrv. srpanj – polj. lipiec), pojedine vremenske odsječke (npr. hrv. godina – polj. rok)… Dio se tih pomaka razumijeva iz raščlambe metonimijskih odnosa (npr. polj. północ – hrv. sjever ; ponoć). Kasnije primljeni nazivi, naročito oni vezani uz precizno mjerenje vremena mjernim spravama, ne očituju takve pomake (npr. sekunda, minuta), premda mogu biti polisemični (npr. sat, ura).

leksemi za izricanje vremena; leksikologija; slavenski jezici; hrvatski jezik

nije evidentirano