hrvatski

Istraživanja turbulencije traga zrakoplova u funkciji sigurnosti

Veličina pouzdanosti svakog segmenta u sustavu zračnog prometa izravno utječe na ukupnu razinu sigurnosti njegova funkcioniranja, a eventualni otkaz samo jednog elementa može izazvati otkaz cjelokupnog sustava. Stoga je implementacija sigurnosne koncepcije u cjelokupnom sustavu zračnog prometa ujedno i uvjet njegova funkcioniranja. Sigurnosna koncepcija zaštite, regulacije i kontrole pretpostavlja sustavni pristup u definiranju svih elemenata sustava, normiranju mehanizama regulative, kvantifikaciji sigurnosnih minimuma rada, te pozicioniranju višerazinskog procesa kontrole i prevencije. Posaban sapekt sigurnosne regulative, koji za sada još nije dostatno aktualiziran, jest problem turbulentnog vrtložnog traga koji se stvara u letu iza zrakoplova – wake vortex turbulencije. Razmjerno s povećanjem inteziteta zračnog prometa povećana je i učestalost letnih operacija zrakoplova, kao i trend normativnog smanjivanja minimuma separacija. S aspekta sigurnosti letenja, a poglavito u početno– završnim fazama, to postaje sve veći problem zbog utjecaja aerodinamičke vrtložne struje zraka, koja se stvara iza zrakoplova u letu i zadržava u slobodnoj atmosferi određeno vrijeme. Svaki zrakoplov generira turbulentni vrtlog u tragu u svim fazama leta kao snažne vrtloge zraka u smjeru nizvodno od krila. Vrtlozi mogu trajati nekoliko minuta i mogu uzrokovati značajne smetnje ukoliko kroz trag prolazi drugi zrakoplov. Postojanost i intenzitet vrtložnog traga ovisi o težini zrakoplova, obliku i razmahu nosećih površina, letnoj brzini te o lokalnim atmosferskim uvjetima. Najintenzivnije vrtložno strujanje generiraju teški i čisti (kotači i mehanizacija krila uvučeni) zrakoplovi pri malim letnim brzinama. Vrtložni trag djeluje na zrakoplov koji u njega uleti destabilizirajuće, a u određenim uvjetim i krajnje opasno. Postoje određena pravila kojima se osigurava dovoljna horizontalna, vertikalna ili vremenska udaljenost između zrakoplova koji slijeće ili polijeće, tako da je vjerojatnost upada u vrtlog prethodnog zrakoplova prihvatljivo niska. Velike smetnje mogu se javiti kao rezultat susreta s vrtlogom za vrijeme polijetanja, slijetanja i krstarenja, a većina ih se događa kad zrakoplov uleti u turbulentni trag drugog zrakoplova koji se nedavno penjao ili spuštao kroz iste visine. Uporaba određenih zračnih putova kod upravljanja civilnim zračnim prometom povećava mogućnost nastajanja tih susreta jer zrakoplovi lete na istim ili recipročnim putanjama. Let zrakoplova u skupini ili zbijenom poretku uobičajen je za vojne formacije, a vojni piloti su posebno uvježbani za takvo letenje, no znanje o opasnostima zbog ulijetanja u vrtložni trag sve više je potrebno i civilnim pilotima i kontrolorima letenja radi određivanja minimalnog razdvajanja između zrakoplova te određivanja minimalnog sigurnosnog intervala između uzastopnog polijetanja i slijetanja zrakoplova. U blizini aerodromske zone intenzivnost letenja je višestruko porasla, te i civilni zrakoplovi lete u zbijenom poretku, a poseban problem vezan je za eksploataciju kategorije teških zrakoplova (zrakoplovi težine 136.000 kg ili više) koji stvaraju turbulentni vrtlog velikog intenziteta. Koliki je intenzitet prometa moguć s obzirom na bit aerodinamičkog vrtložnog traga i fenomene koji se u njemu pojavljuju, kako prepoznati i reagirati na pojavu trenutačne destabilizacije zrakoplova odnosno kako razdvajati i osigurati minimalan razmak između zrakoplova da se održi osnovna sigurnost letenja predmet je istraživanja fenomena wake-vortexa u svijetu.

Turbulencija traga zrakoplova; Sigurnost letenja; Kritične faze leta

nije evidentirano