hrvatski

Tržište rada u Republici Hrvatskoj i mjere za poticanje zapošljavanja

U radu se donosi prikaz kretanja i tendencija na tržištu rada Republike Hrvatske te se propituje efikasnost mjera aktivne politike u borbi protiv nezaposlenosti. Tranzicija iz sustava centralno-planskih ekonomije ka tržišnoj ekonomiji dovela je do snažnih tektonskih promjena u Hrvatskom gospodarstvu. Početni tranzicijski šok koje su proživjele sve tranzicijske ekonomije, a koji se odrazio u smanjenju ouputa te u povećanju broja nezaposlenih, sada u naprednijim tranzicijskim zemljama postupno postaje dio neugodne i mukotrpne prošlosti. Međutim, dobar broj tranzicijskih zemalja među kojima je i Hrvatska koje su oklijevale sa reformama ili su ih provodile na netransparentan način i dalje osjeća posljedice tog snažnog tranzicijskog šoka. Visoka dvoznamenkasta stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj, jednim dijelom uzrokovana visokom skrivenom nezaposlenosti koja je postojala u bivšem sustavu, te sa druge strane uzrokovana je sporošću i netransparentnošću reformi, gubitkom tržišta i strukturalnim neusklađenostima hrvatskog gospodarstva predstavlja ozbiljan izazov za ekonomsku politiku. Iako je zaposlenost u privatnom sektoru rasla snažno u Hrvatskoj, ipak taj rast nije bio dovoljan ( to posebno vrijedi za prve godine tranzicije) da bi apsorbirao gubitak radnih mjesta u državnom sektoru. Mnogi ljudi su napustili radnu snagu i umjesto da se priključe armiji nezaposlenih otišli su u prijevremeno umirovljenje ili neaktivnost, a neki ( dobar dio njih ) svoj &laquo ; ; spas&raquo ; ; su našli u sivoj ekonomiji. Napuštanje radne snage je povezano sa institucionalno povećanom mogućnošću za odlazak u prijevremenu mirovinu, što je kasnije dovelo do nepovoljnog omjera između broja umirovljenika i broja zaposlenih, te je uzrokovalo povećanje javnih izdataka za iznos koji je potreban za osiguranje isplate mirovina. Udio dugotrajno nezaposlenih u ukupnom broju nezaposlenih kontinuirano je rastao. Osnovne karakteristike dugotrajno nezaposlenih osoba su vrlo slične u većini tranzicijskih zemalja. Većinom su to mladi bez radnog iskustva, starije osobe u 50 im godinama, nisko obrazovane i nekvalificirani, osobe sa završenom osnovnom školom i srednjim usmjerenim obrazovanjem. U takvim prilikama sa rastućim udjelom dugotrajno nezaposlenih osoba u ukupnoj nezaposlenosti ekonomska politika Republike Hrvatske je bila prisiljena reagirati pokretanjem mjera aktivne politike. Na kraju se zaključuje kako mjere aktivne politike mogu doprinijeti povećanju zapošljivosti ciljanih skupina, te mogu utjecati na ravnomjerniji raspored tereta od nezaposlenosti, međutim teško da se samim mjerama aktivne politike može utjecati na povećanje ukupne zaposlenosti radne snage.

zaposlenost; nezaposlenost; aktivna politika tržišta rada

nije evidentirano