hrvatski

Ekološka poljoprivreda - stanje i perspektive u RH

Da bi se zadovoljile sve veće potrebe za hranom na zemaljskoj kugli, prinosi po jedinici površine u posljednjih su nekoliko desetljeća u državama s razvijenim agrarom više no udvostručeni. No, cijenu toga udvostručenja prinosa &laquo ; ; platio&raquo ; ; je okoliš. Jedan od temeljnih zaključaka (Agenda 21) već legendarne konferencije iz Ria de Janeira (1992) govori da je konvencionalna (intenzivna) poljoprivreda gospodarska grana s najviše konfliktnih zahtjeva između potreba razvitka s jedne strane i zaštite okoliša s druge strane. Navedeni zaključak o intenzivnoj poljoprivredi potvrđen je i na tzv. konferenciji Rio+10 održanoj u Johanesburgu 2002. Prema istraživanjima Kornecka i Sukoppa (1988) na smanjenje biljne raznolikosti u središnjoj Europi najjači utjecaj ima intenzivna poljoprivreda. Kada bi se nastavilo s ondašnjim trendovima primjene kemikalija, neobnovljivih oblika energije u intenzivnoj poljoprivredi, kakvi su bili uobičajeni do kraja osamdesetih prošloga stoljeća, onečišćenost u prvom redu voda a zatim tla i zraka bi doveli do samouništenja Zemaljske kugle. Iz tih razloga opće prihvaćene su u cijelom svijetu tehnologije razvoja koje vode više brige o zaštiti okoliša. U poljoprivredi susrećemo različite nazive od održive do ekološke poljoprivrede. U svima njima je cilj ostvariti održivi, ekonomski isplativ prinos, ali u isto vrijeme i provesti maksimalno moguću zaštitu okoliša, odnosno sva moguća (u prvom redu kemijska) onečišćenja okoliša iz poljoprivrede kao difuznoga onečišćivača okoliša svesti na minimum. Dok je u održivoj poljoprivredi dozvoljena upotreba kemikalija ali na postulatima održivoga gospodarenje tlom s integralnom ishranom i integriranom zaštitom bilja, u ekološkoj poljoprivredi je strogo zabranjena upotreba kemikalija i preferira se upotreba obnovljivih izvora energije i resursa, odnosno uravnoteženo gospodarenje svim dobrima na poljoprivrednom gospodarstvu, sa što manje inputa izvan gospodarstva. Kako je u Hrvatskoj 2001. godine donesen Zakon o ekološkom uzgoju bilja sa odgovarajućim pratećim pravilnicima u ovom radu pokušati će se odgovoriti gdje se nalazi trenutno hrvatska ekološka poljoprivreda. Zatim će se ukazati na glavne probleme sa kojima se susreću farmeri, odnosno na načine kako poboljšati stanje u ekološkoj poljoprivredi, te što učiniti da uvjeti za ovaj oblik uzgoja bilja budu još bolji.

ekološka poljoprivreda; Hrvatska

nije evidentirano

engleski

Ecological agriculture - status and prospects in the Repulic Croatia

Da bi se zadovoljile sve veće potrebe za hranom na zemaljskoj kugli, prinosi po jedinici površine u posljednjih su nekoliko desetljeća u državama s razvijenim agrarom više no udvostručeni. No, cijenu toga udvostručenja prinosa &laquo ; ; platio&raquo ; ; je okoliš. Jedan od temeljnih zaključaka (Agenda 21) već legendarne konferencije iz Ria de Janeira (1992) govori da je konvencionalna (intenzivna) poljoprivreda gospodarska grana s najviše konfliktnih zahtjeva između potreba razvitka s jedne strane i zaštite okoliša s druge strane. Navedeni zaključak o intenzivnoj poljoprivredi potvrđen je i na tzv. konferenciji Rio+10 održanoj u Johanesburgu 2002. Prema istraživanjima Kornecka i Sukoppa (1988) na smanjenje biljne raznolikosti u središnjoj Europi najjači utjecaj ima intenzivna poljoprivreda. Kada bi se nastavilo s ondašnjim trendovima primjene kemikalija, neobnovljivih oblika energije u intenzivnoj poljoprivredi, kakvi su bili uobičajeni do kraja osamdesetih prošloga stoljeća, onečišćenost u prvom redu voda a zatim tla i zraka bi doveli do samouništenja Zemaljske kugle. Iz tih razloga opće prihvaćene su u cijelom svijetu tehnologije razvoja koje vode više brige o zaštiti okoliša. U poljoprivredi susrećemo različite nazive od održive do ekološke poljoprivrede. U svima njima je cilj ostvariti održivi, ekonomski isplativ prinos, ali u isto vrijeme i provesti maksimalno moguću zaštitu okoliša, odnosno sva moguća (u prvom redu kemijska) onečišćenja okoliša iz poljoprivrede kao difuznoga onečišćivača okoliša svesti na minimum. Dok je u održivoj poljoprivredi dozvoljena upotreba kemikalija ali na postulatima održivoga gospodarenje tlom s integralnom ishranom i integriranom zaštitom bilja, u ekološkoj poljoprivredi je strogo zabranjena upotreba kemikalija i preferira se upotreba obnovljivih izvora energije i resursa, odnosno uravnoteženo gospodarenje svim dobrima na poljoprivrednom gospodarstvu, sa što manje inputa izvan gospodarstva. Kako je u Hrvatskoj 2001. godine donesen Zakon o ekološkom uzgoju bilja sa odgovarajućim pratećim pravilnicima u ovom radu pokušati će se odgovoriti gdje se nalazi trenutno hrvatska ekološka poljoprivreda. Zatim će se ukazati na glavne probleme sa kojima se susreću farmeri, odnosno na načine kako poboljšati stanje u ekološkoj poljoprivredi, te što učiniti da uvjeti za ovaj oblik uzgoja bilja budu još bolji.

ecological agriculture; Croatia

nije evidentirano