hrvatski

Metode ispitivanja nekovalentnih interakcija malih organskih molekula s DNA i RNA. Detaljniji osvrt na ispitivanje interkalativnog načina vezanja.

Mnogo malih organskih spojeva prire|eno je s idejom biolo{; ; ke ili biokemijske primjene (terapeutska primjena, markeri, molekulski alati, … ). Biolo{; ; ka i/ili biokemijska ispitivanja vrlo su skupa i uzimaju dosta vremena, {; ; to ih ~ini nepogodnima za studiranje velike koli~ine novih spojeva. Osim toga, spomenuta ispitivanja provode se u dosta kompliciranim sustavima unutar kojih je vrlo te{; ; ko razlikovati utjecaje interakcija pojedinih sudionika na ukupni tok procesa. Stoga je nakon sinteze novih spojeva po`eljno ispitati njihove nekovalentne interakcije s DNA i RNA u dobro definiranom i jednostavnom sustavu. Na raspolaganju za takva ispitivanja stoji cijeli niz jednostavnih i jeftinih eksperimentalnih metoda, koje omogu}; ; uju brzo utvr|ivanje niza parametara nastalih kompleksa. Sve u ovom radu predstavljene metode mogu}; ; e je relativno lako upoznati i primijeniti. Dobiveni rezultati mogu poslu`iti za odre|ivanje selektivnosti/specifi~nosti novih spojeva te usporedbu s ve}; ; ranije ispitanim analozima. Pogotovo su takva brza i pregledna ispitivanja bitna za detaljno istra`ivanje interakcija velikih serija vrlo sli~nih strukturnih analoga s DNA i RNA (npr. sustavno ispitivanje polo`aja odre|enog supstituenta na ve}; ; poznatom DNA/RNA aktivnom spoju). Na osnovi dobivenih rezultata ~esto je mogu}; ; e iz velike serije analoga izdvojiti nekoliko najatraktivnijih za biolo{; ; ka ispitivanja te posti}; ; i bitnu u{; ; tedu vremena i materijala.

DNA; nekovalnetne interakcije; interkaliranje; konstante stabilnosti

nije evidentirano