hrvatski

Što su i kako se istražuju termoelektrični materijali?

Razvitak i funkcioniranje svakog društva i svake civilizacije se temelji na crpljenju i iskorištavanju energije. Većina energije koju danas koristimo se temelji na izgaranju fosilnih goriva (ugljen, nafta, zemni plin) i cijepanju (fisiji) atoma, na čemu se temelji rad nuklearnih centrala. Ti energetski izvori su istovremeno i izvori zagađenja okoliša: svima je poznato da je se pretjeranim izgaranjem fosilnih goriva u zadnjih stotinjak godina toliko povećala koncentracija takozvanih stakleničkih plinova u Zemljinoj atmosferi da je pokrenut proces sveobuhvatnih klimatskih promjena o čijim manifestacijama, na žalost, sve češće svjedočimo. Nuklearni otpad, nusproizvod cijepanja atomskih jezgara, ostaje radioaktivnim još tisućama godina. Zato ga je potrebno skladištiti u posebno sagrađene bunkere u cilju prostornog ograničenja štetnog utjecaja radioaktivnosti. Ovi ekološki problemi dovode do potrebe iznalaženja novih izdašnih energetskih izvora kojima bi prestala potreba za korištenjem po okoliš štetnih energenata. Primjerice, znanstvenici istražuju uporabu energije vjetra i morskih mjena, biljnih ulja i sunca, vodika i drugih plinova. Svima im je zajednička osobina slabo iskorištenje uložene energije. Termoelektrični materijali su još jedan potencijalni novi izvor energije. Fizikalna pojava na kojoj se temelji rad jednog termoelektričnog generatora naziva se Peltierovom pojavom, a uočio ju je Francuz Jean Peltier još davne 1834. godine. Peltierova pojava je usko povezana s još dvije: Seebeckovom (nazvane po Prusu Seebecku koji ju je prvi uočio 1821. godine) i Thomsonovom pojavom (Otkrio ju je 1855. godine Englez William Thomson, koji se kasnije nazvao Lordom Kelvinom).

termoelektrici; elektronski kristali; faktor izvrsnosti

nije evidentirano