hrvatski

Od Eve do Laure

Rad polazi od teze da iako ženski likovi imaju značajnu, čak dominantnu ulogu na smislotvorbenoj ravni, uvid u žensku psihu i žensku sudbinu u Krležinu opusu je minimalan. U ekspresionističkoj fazi Krležina stvaralaštva, ženski likovi, estetizirani, idealizirani ili groteskni, bit će tek anima, dakle projekcija muške psihe. No, i u djelima nastalim potkraj druge dekade, koja se stilski odmiču od ekspresionizma, poput Gospode Glembajevih, pa i kasnijeg Filipa Latinovicza, ženski će likovi i dalje imati tek dijagnostičku funkciju u eksplikaciji muških trauma. Drugačije je jedino u drami U agoniji. Kroz fino iznijansiran dijalog, Krleža nam u toj drami pruža sugestivan uvid u psihu ženskog lika "koji na sceni doživljava sebe i svoju sudbinu". No, pitanje na koje kritika nije pokušala formulirati jasan odgovor, pitanje je čija je to sudbina. Radi li se doista o intimnoj sudbini žene ili je Laura tek metonimija jedne faze glembajevskog propadanja, prikazanog kroz lik žene, kao predominantno tragičnoga ili histeričnoga lika.

ženski likovi; Krleža; Gospoda Glembajevi; Filip Latinovitz; U agoniji

nije evidentirano