hrvatski

"Druga skulptura" Slavomira Drinkovića

Autor razmatra kiparsko djelo Slavomira Drinkovića od njegovih početaka 80-ih godina do današnjih dana u okviru tzv. druge skulpture i kroz samostalan razvoj koji ga u domaćoj skulpturi izdvaja po naročitom senzibilitetu za gromadnost materije, njezinu tektoničnost i taktilnost, odnos glatkog i hrapavog, punog i praznog, vanjskog i unutrašnjeg. Autor naglašava kako se može reći da kipar samo potiče sile djelatne u prirodi, a ne mijenja svojstva materijala u svrhu ilustriranja neke umjetničke ideje. Stoga zaključuje kako u ovome kiparstvu osobine pojedinih materijala određuju osobine kiparskih djela koja kao da nastaju aposteriori, nakon što je materijal odabran. Autor izvodi i stilske analogije Drinkovićeva kiparstva s onim njegovih generacijskih srodnika iz "druge skulpture", te Constantina Brancusija, arte povere i posebice djelom njemačkog kipara Ulricha Rückriema.

Slavomir Drinkovič; kiparstvo

nije evidentirano