hrvatski

Utjecaj skakačkog i sprinterskog treninga na kvantitativne i kvalitativne promjene u nekim motoričkim i morfološkim obilježjima

Ovo istraživanje provedeno je s ciljem utvrđivanja utjecaja pliometrijskog i sprinterskog treninga na kvantitativne i kvalitativne promjene u manifesnim i latentnim morfološkim obilježjima te manifesnim i latentnim dimenzijama snage podređenim mehanizmu za regulaciju intenziteta ekscitacije. S obzirom na osnovni cilj, u istraživanju je analizirana i latentna struktura morfološkog prostora, kao i struktura prostora snage. Uzorak ispitanika u ovom istraživanju bio je 151 student prve godine Kineziološkog fakulteta. Ispitanici su abecednim redom podijeljeni u tri grupe: pliometrijska grupa (n = 50), sprinterska grupa (n = 50) i kontrolna grupa (n = 51). Sve grupe pohađale su redovitu nastavu u drugom semestru na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Pored nastave, svaka eksperimentalna grupa bila je podvrgnuta programiranom trenažnom postupku u trajanju od 10 tjedana, sa po tri treninga tjedno. Pliometrijski trening sastojao je od vertikalnih skokova ekscentrično-koncentričnog karaktera, dok se trening sprinta sastojao od sprinta dionica 10 do 50m. Na početku i na kraju eksperimenta svi su ispitanici izmjereni baterijom od 16 morfoloških mjera te baterijom od 12 testova za procjenu hipotetskih dimenzija grupe podređenih mehanizmu za regulaciju intenziteta ekscitacije. Nije bilo značajnih razlika u morfološkim obilježjima te u manifestacijama snage između grupa na početku eksperimenta. Rezultati faktorske analize pokazali su kako se manifesni morfološki prostor može uspješno reducirani na četiri latentne dimenzije: longitudinalnu dimenzionalnost skeleta, potkožno masno tkivo, volumen i masa tijela te transverzalna dimenzionalnost skeleta. Niti jedan eksperimentalni postupak, kao ni aktivnost kontrolne grupe nije proizvela značajne kvantitativne u manifesnim i latentnim morfološkim obilježjima. Iako je aktivnost sve tri grupe proizvela signifikantne kvalitativne promjene u morfološkim mjerama, intenzitet tih promjena je vrlo mali, i s praktičnog gledišta, zanemariv. U prostoru snage, ekstrahirane su četiri jasno interpretabilne dimenzije snage: eksplozivna snaga tipa skoka, eksplozivna snaga tipa sprinta, elastična snaga te maksimalna mišićna sila. Za razliku od kontrolne grupe, u kojoj nije bilo značajnih kvantitativnih promjena u prostoru snage, eksperimentalni tretmani generirali su značajne kvantitativne promjene u dimenzijama i manifestacijama eksplozivne snage tipa skoka, eksplozivne snage tipa sprinta te u elastičnoj snazi. Najveće promjene u oba tretmana zabilježene su u prostoru elastične snage. Kvantitativne promjene u elastičnoj snazi kod obje eksperimentalne grupe rezultat su poboljšanja specifičnog središnjeg motoričkog programa zaduženog za regulaciju aktivacije mišića nogu prije tijekom kontakta stopala s podlogom. Promjene u eksplozivnoj snazi rezultat su poboljšanja intramuskularne koordinacije. Također je utvrđen višestrani utjecaj sprinterskog treninga na analizirane dimenzije snage u odnosu na pliometrijski trening. Pored kvantitativnih promjena, oba tretmana generirala su i značajne kvalitativne promjene u prostoru snage. Kvalitativne promjene u prostoru snage rezultat su neujednačenog utjecaja eksperimentalnih tretmana na ispitanike, što je rezultiralo poremećajem u odnosima među varijablama. Glavni razlog tomu jest relativno velik varijabilitet rezultata ispitanika u manifestacijama snage unutar grupa. Zaključak ovog istraživanja jest kako i sprinterski i pliometrijski trening, u trajanju od 10 tjedana, dovode do značajnih kvantitativnih i kvalitativnih promjena u dimenzijama snage, bez značajnih morfoloških promjena kod kineziološki aktivnih muškaraca.

sprintovi; skokovi; tjelesna snaga; sportski trening

nije evidentirano