hrvatski

Model programa sigurnosti zračnog prometa u Hrvatskoj

Opći cilj istraživanja u disertaciji bio je izradba modela sigurnosnog sustava (programa) zračnog prometa u Hrvatskoj. Problem sigurnosne koncepcije koji se u disertaciji rješava bazira se na sintezi zračnog prometa kao ergonomskog sustava i teorije upravljanja, a predloženi model autora zasniva se na rezultatima izvornih istraživanja parcijalnih sustavnih elemenata i rezultatima istraživanja sigurnosnih sustava na uzorku različitih zemalja, ali uz puno uvažavanje specifičnih uvjeta lokalnog okruženja. U disertaciji su u najvećoj mjeri zastupljene metode sustavske analize i sinteze: induktivna i deduktivna metoda, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije, metoda klasifikacije, statističke metode, kibernetička metoda te metoda modeliranja. U disertaciji su procijenjene predispozicije razvoja nacionalnog zračnog prometa s motrišta sigurnosti i uz uvažavanje općih strateških ciljeva gospodarstvenog razvitka, demografske revitalizacije izoliranih područja i zaštite okoliša. Na osnovi analize svih relevantnih čimbenika te aplikacijom rezultata prethodnih istraživanja, predložene su koncepcijske smjernice razvoja zračnog prometa u Hrvatskoj u glavnim sadržajima: infrastruktura, sustav kontrole letenja, flota, upravno-organizacijski i normativni ustroj te implementacija sigurnosne normative. Na osnovu analize operacionaliziranih sigurnosnih sustava zračnog prometa u zemljama visokog sigurnosnog "ratinga" zračnog prometa te na osnovi svih prethodnih istraživanja, u disertaciji je koncipiran model sigurnosnog sustava zračnog prometa u Hrvatskoj. Predloženi model temelji se na uvođenju nezavisnog mehanizma monitoringa i istraživanja svih sigurnosnih elemenata, koji bi omogućio izradbu i implementaciju sigurnosnih preporuka i normi. U disertaciji su elaborirane pretpostavke primjene predloženog modela i operacionalizacije predloženog nacionalnog programa sigurnosti zračnog prometa, u prvom redu stvaranjem kompatibilnog upravno-organizacijskog i normativnog okružja. S obzirom na strateški interes Hrvatske za pridruživanjem u euroatlantske integracije, razvoj zračnog prometa uvjetovan je implementacijom JAA-normative (Joint Aviation Authorities). Aplikacijom rezultata istraživanja trendova kretanja razine sigurnosti nacionalnih sustava zračnog prometa na uzorku zemalja s operacionaliziranim sigurnosnim sustavima, prema iskazanim pokazateljima veličine zrakoplovnih nesreća u funkciji realiziranog prometnog učinka, procijenjuje se da bi se uvođenjem predloženog modela povećala razina sigurnosti nacionalnog zračnog prometa za 4-7%. Prema rezultatima istraživanja trenda kretanja razine sigurnosti zračnog prometa u Hrvatskoj, primjenom metode linearne regresijske korelacije, proizlazi da bi se bez operacionalizacije predloženog modela, u uvjetima prognoziranog prometnog rasta (najniža očekivanja), razina sigurnosti nacionalnog zračnog prometa u prve tri godine (do 2001.) smanjila za 15,8%.

Program sigurnosti zračnog prometa; Čimbenici sigurnosti zračnog prometa; Sigurnosna koncepcija zaštite-regulacije-kontrole; Međunarodna sigurnosna normativa; Valorizacija sigurnosnog aspekta zračnog prometa Hrvatske; Implementacija modela

nije evidentirano