hrvatski

Dijagnostika i terapija osteomijelitisa u djece - Naša iskustva

U razdoblju 1990.-1997. god. na Odjelu za dječje bolesti KB Split liječeno je zbog osteomijelitisa 53 djece. Dječaka je bilo 36 (68%), a djevojčica 17 (32%) prosječne životne dobi 5.4 godine. Najćešće lokalizacije bile su natkoljenica 23 (43.4%), potkoljenica 13 (24.5%), zdjelica 8 (15.1%), nadlaktica 5 (9.4%), stopalo 2 (3.8%), lice 1 (1.9%) i šaka 1 (1.9%). Hemokultura (HK) je u 25 (47.1%) uzoraka bila pozitivna, a u 25 (47.1 %) sterilna, u 2 (3.8%) nije uzeta, 1 (1.9%) uzorak je bio kontaminiran. Najčešće je izoliran Staphylococcus aureus u 15 (60%) uzoraka, Staphylococcus epidermidis 5 (20%), a po jednom Morganela morgani, Alphastreptococcus, Streptococcus viridans, Staphylococcus epidermidis + Enterobacter aerogenes, Corynebacterium spp. Kod 51 (96.2%) djeteta napravljena je RTG snimka snimka kosti: uredan nalaz u 33 (64.7%), dok je pozitivan bio u 18 (35.3%) djece. Druga rtg snimka napravljena kod 39 (73.6%) djece bila je uredna u 22 (56.4%), a pozitivna u 17 (43.6%) djece. Scintigrafija bolesti primjenom Tc99m polifosfata rađena je u 24 (45.3%) djece-prosječno 13-tog dana od početka bolesti: pozitivan rezultat bio je u 19 (79.2%), a negativan u 5 (20.8%) djece. Bolesnici su tretirani dvojnom antibiotskom terapijom. Bili smo prisiljeni na promjenu antibiotske terapije u 28 (52.8%) djece. Najčešća kombinacija antibiotika koju nismo mjenjali bila je cefotaksim+kloka+sacilin (8), zatim Linkomicin+kloksacilin (5). Postigli smo uspjeh na antibiotsku terapiju u 48 (90.6%) djece, a kirurški tretman bio je nužan u 5 (9%) djece. Prosječni boravak u bolnicu iznosio je 39.4 dana. Zaključak:U djeteta sa sumnjom na osteomijelitis, najoptimalnije je po dolasku započeti dvojnom antibiotskom terapijom (antistafilokoknom). Od dijagnostičnih metoda najbitnije su višekratne HK i scintigrafija kosti. Dobiveni rezultati potvrđuju ispravnost tretiranja djece s osteomijelitisom na pedijatrijskom odjelu.

nije evidentirano

nije evidentirano