hrvatski

Pastiš identiteti i postmoderna igra neodređenosti

Rad analizira prijepore procesa socijalizacije koji proizlaze iz filozofije postmodernizma. Općenito, postmodernizam se promatra kroz tri tematske cjeline: odbacivanje moderniteta, revaloriziranje tradicije i pojava novih vrijednosti i životnih stilova. U tom kontekstu, ističe se važnost promjena u obitelji, od tradicionalnog modela "muškarac-hranitelj - žena-domaćica" do alternativnih oblika obiteljskog života. Te su promjene izravno povezane s širim društveno-političkim promjenama i bitno utječu na proces socijalizacije. Osnovna teza rada je da filozofija postmodernizma u svojoj teorijsko-praktičnoj primjeni otvara mogućnosti stvaranja pastiš identiteta. Identitet se određuje kao "osjećaj vlastitosti što se razvija kad se dijete počne razlikovati od roditelja i obitelji i kad zauzima svoje mjesto u društvu". Pastiš identitete karakterizira nestalnost u Lacanovom smislu, te posuđivanje dijelova identiteta iz svih mogućih izvora i konstrukcija tih dijelova u skladu s određenom situacijom. Svrha pastiš identiteta nije "zauzeti svoje mjesto u društvu", već "biti Igrač" u Baumanovom smislu. U skladu s temom, rad donosi i dio rezultata međunarodnog empirijskog istraživanja "European Value Study" koje je 1999/2000. godine provedeno u trideset i tri europske zemlje.

proces socijalizacije; filozofija postmodernizma; pastiš identiteti; nestalnost; neodređenost; životni stilovi

nije evidentirano