hrvatski

Glikoziliranje proteina u leći i razvijanje katarakte u eksperimentalnoj šećernoj bolesti

Ispitivali smo glikoziliranje proteina u lećama dijabetičnih štakora pri čemu nastaju polimerni produkti za koje se misli da sudjeluju u stvaranju katarakte. Tijekom razdoblja od 5 mjeseci pratili smo stvaranje ranih i završnih produkata glikoziliranja. Ispitivane skupine su činile: kontrolne životinje (C), dijabetični štakori bez terapije (D) i na terapiji inzulinom (DI) odnosno skupina koja je uz inzulin primala phlorizin (DIP) kao inhibitor renalne reapsorpcije glukoze. Po žrtvovanju, nakon mjesec odnosno 5 mjeseci, leće su obrađene u alkalnom i mjerena je fluorescencija završnih produkata glikoziliranja pri 385/335 nm. U životinja s 5-mjesečnim trajanjem dijabetesa koje nisu liječene inzulinom zabilježena je fluorescencija alkalno topivih proteina leće 3.251.02 u odnosu na kontrolnu skupinu 1.610.17 FU/mg, p<0.001, dok su za skupinu s 1-mjesečnim trajanjem bolesti isti parametri bili:1.800.25 FU/mg vs 1.260.11 FU/mg, p<0.001.Terapija inzulinom (2.460.48 FU/mg) odnosno kombinacijom inzulin/phlorizin (2.300.26 FU/mg) tijekom 5 mjeseci bolesti nije značajno utjecala na glikoziliranje proteina. Rani produkti glikoziliranja određivani su indirektno preko 5-hidroksimetilfurfurala (HMF) koji nastaje vezanjem glukoze u ketoamin. U kontrolnoj je skupini 5-HMF bilo neznatno više u starijih životinja: 0.57ą0.31vs0.410.20 nmolHMF/mg, dok je u skupini dijabetičnih štakora izmjereno je 1.070.36 nmol HMF/mg za jednomjesečne odnosno 2.460.79 nmol HMF/mg za 5-mj stare dijabetične štakore. Elektroforezom na SDS-poliakrilamidu utvrdili smo da se u hiperglikemičnih životinja pojavljuju proteinski polimeri heterogenih molekulskih težina (C-1mj: 3.01.1% vs C-5mj:17.92.9% D-1mj:7.32.1% vs D-5mj:19.83.6%) kao i proteinski agregati vrlo visokih molekulskih težina (engl HMW proteini). U kontrolnih je životinja nađeno vrlo malo HMW proteina (C-5mj: 2.51.2%) slično kao u skupini koja je kratkotrajno bolovala od dijabetesa (D-1mj: 0.80.2%), međutim u životinja s duljim trajanjem bolesti zabilježen je dramatičan porast HMW polimera (D-5mj: 30.53.2%). Svim je životinjama iz posljednje skupine utvrđena katarakta. U životinja koje su bile na terapiji inzulinom odnosno inzulin/phlorizinom razina HMW proteina gotovo je odgovarala razini istih u neliječenih životinja (28.24.0% odnosno 27.083.3% vs 30.523.32%).

Neezimsko glikoziliranje; Katarakta; Dijabetes

nije evidentirano