hrvatski

USPOREDBA UNUTAROKOLINSKIH I MEĐUOKOLINSKIH PARAMETARA PRAVILNOG SMJEŠTANJA OPLEMENJIVAČKIH POKUSA

Niz biometrijskih i kvantitativno-genetičkih parametara, manje ili više poznatih u nas, koriste se za procjenu optimalnog smještanja genotipova unutar jedne okoline, odnosno između više okolina za najvažnija agronomska svojstva. Cilj ovoga rada je, na primjeru pokusa postavljenog na četiri okoline (dvije lokacije u dvije godine) sa 72 hibrida kukuruza, procijeniti i usporediti: (1) unutarokolinske parametre pravilnog smještanja (efektivna varijanca greške (EMSE), i relativna učinkovitost (RE), latis dizajna (LD)), u odnosu na slučajni potpuni blokni raspored (RCBD), i ponovljivost (Rep), vrijednosti jedne parcele), i (2) međuokolinski parametar pravilnog smještanja (operativna heritabilnost, h2), za svojstva prinos i trulež stabljike. Dok su se EMSE po okolinama podudarale po lokacijama za oba svojstva, procijenjene RE vrijednosti nekonzistentno su varirale između okolina i svojstava. Međutim, Rep se više razlikovala između okolina nego između svojstava. Vrijednosti Rep nisu se podudarale s vrijednostima operativne h2. Rep za trulež stabljike bila je uglavnom veća nego za prinos zrna, dok je h2 za prinos zrna u svim slučajevima bila veća. Rezultati ukazuju na značaj interakcije genotip × okolina, što upućuje na potrebu provođenja pokusa na više lokacija i godina za oba svojstva. Međutim, ako se zbog financijskih ili nekih drugih razloga mora smanjiti opseg eksperimentiranja, više je za preporučiti smanjenje broja lokacija u jednoj godini nego smanjenje broja godina ispitivanja.

efikasnost dizajna; heritabilnost; kukuruz; oplemenjivački pokusi; pravilno smještanje

nije evidentirano