engleski

Anthropogenic influence on geochemical composition of Holocene sediments fom Vrana Lake on Cres Island

Utjecaji čovjekova djelovanja na Vransko jezero na otoku Cresu traju od doseljavanja ljudi na to područje tokom mezolitika. Početak utjecaja na ekosustav jezera zabilježen je u kemijskom sastavu sedimenata i podudara se s početkom krčenja šuma tokom neolitika i antike. Distribucije analiziranih elemenata u sedimentima iz analiziranih jezgara VJ - 8, VJ-10 te distribucije elemenata u analiziranim intervalima sedimenata iz ostalih 11 pravilno raspoređenih jezgara po dnu jezera omogućile su razdvajanje sedimenata u nekoliko geokemijskih zona. geokemijske zone označene su prema vjerojatno dominatnom kulturološko/povijesnom utjecaju na upotrebu zemljišta u slivu i uočenih geokemijskih trendova sadržaja elementa u profilima jezgre VJ-8. Tako, najdublju geokemijsku zonu (Ilirska zona, Iz) karakterizira dominantna karbonatna sedimentacija s preko 65% CaCO3 i nizak udio ostalih elemenata, a obuhvaća interval od 64 cm do 86 cm. Rimska geokemijska zona (Rz) određena je kao interval između dubine 62-64 cm i intenzivnija taloženja u intervalu od 47 do 50 cm. Početak te zone određen je na temelju palinoloških istraživanja SCHMIDTA et al., (2000), koji su utvrdili pojavu polena Junglansa i Castanea sativa u intervalu 65-70 cm, što se smatra prelazom razdoblja dominacije Ilira u rimsku dominaciju na sjevernom Jadranu oko 1. st. p.n.e. Završetak te zone je stavljen u segment između 50 i 47 cm, kada počinje nova faza znatno povećanog unosa elemenata terigenog siliciklastičnog porijekla. Početak sljedeće Prelazne zone (Pz) od 800. do 1000. g n.e. označava prelaz iz dominatno karbonatne sedimentacije u jezeru u dominatno siliciklastičnu terigenu sedimentaciju (interval 31-24 cm). Rimska i prelazna zona čine vremenski raspon od oko 1600 godina. Zbog erozijskih procesa i povećanog unosa siliciklastičnog materijala iz sliva, brzina sedimentacije je povećana. Pri kraju prelazne zone udio karbonata u sedimentu pao je ispod 10 %. Ujedno se uočava i povećanje koncentracije ukupnog organskog ugljika i sumpora u jezerskim sedimentima iz te zone. Mletačku zonu obilježava siliciklastična sedimentacija, koja je posljedica provedene deforestacije u slivu Vranskog jezera u razdoblju prije preuzimanja otoka od strane Venecije i izuzetno nepovoljnih klimatskih prilika (hladna i vlažna klima s čestim olujama, kao posljedica smanjenja Sunčevih pjega). Kraj mletačke zone (Mlz) obilježava ponovno povećanje karbonatne sedimentacije, jer je veći dio tla u slivu erozijom pretaložen u jezero. Znatno povećanje karbonatne sedimentacije (>20 % CaCO3) nastupa u intervalu 8-10 cm i udjel karbonata raste na preko 30% u najmlađim sedimentima, kada nastupa i faza re-oligotrofikacije jezera. Ta je zona nazvana Modernom (Mz), koju u gekemijskom smislu, osim povećanja udjela karbonata, karakterizira i povećana akumulacija teških metala (Cd, Zn, Cu, Hg), koji ne prate trendove što ih pokazuju teški metali litogenog porijekla. Do sniženja dolazi uslijed niže koncentracije udjela siliciklastične frakcije.

heavy metals; lead isotopes; lake sediments; normalization

nije evidentirano