hrvatski

Predviđanje poslovnih teškoća banaka u Republici Hrvatskoj na temelju javno dostupnih financijskih pokazatelja

Polazna hipoteza istraživanja je da u javno dostupnim financijskim iskazima o poslovanju banaka u Republici Hrvatskoj postoji dovoljan informacijski sadržaj koji omogućava da se razlikuju one banke koje nemaju i one koje imaju određenih poslovnih problema. Priroda tih problema nije bila predmetom ovog istraživanja. U brojnim istraživanjima poslovnih teškoća tvrtki najčešće se kao tvrtke u teškoćama identificiraju one koje su u stečaju, pa su rezultati dobiveni diskriminacijskom analizom i logističkom regresijom takvih uzoraka pokazivali značajnu pristranost u procjenjivanju vjerojatnosti stečaja tvrtki. Ta činjenica, a i događanja u bankarskom sustavu Republike Hrvatske, gdje su neke banke koje su se našle u dubokoj krizi sanirane, a za druge je pokrenut stečaj, dok kod nekih nije učinjeno ni to, ili su izvršile zaokret u suradnji sa strateškim partnerom, nametnula je drugačiji pristup istraživanju. Ovaj pristup jednim dijelom je uvjetovan i nedostupnošću podataka za 9 banaka u kojima je 1999. i 2000. godine pokrenut stečaj. Isto tako se pošlo od postavke da je sanacija i nakon što je postupak pokrenut samo izraz poslovnih teškoća banke koji se samim činom sanacije ne može odmah razriješiti, pa se poslovanje nakon pokretanja sanacije još neko vrijeme može smatrati poslovanjem u teškoćama. Zato se u istraživanju ne polazi od uspješnih banaka i banaka u stečaju, već od banaka s poslovnim teškoćama i bankama bez njih. No ovakva klasifikacija u empirijskom dijelu, barem u primjeni diskriminacijske analize i logit modela stvara problem jer se prije procjene parametara mora izvršiti razvrstavanje, a modelom se takva klasifikacija zatim testira. Naime, pojam poslovne teškoće nije tako jasan kao pojam stečaja koji je uobičajen u ovakvim istraživanjima, pa je i apriori podjela tada jednostavna. Da bi se ovo razvrstavanje izvršilo, u istraživanje je uvedena metoda višedimenzionalnih skala (MDS) koja ne zahtijeva klasifikaciju unaprijed. Pošlo se od pretpostavke da ova metoda na temelju sličnosti ili različitosti objekata analize može uspješno razdvojiti objekte istraživanja odnosno banke. Kao mjera sličnosti je korištena matrica korelacija između svih 38 banak u uzorku, a vrijednosti varijabli su bili standardizirani financijski omjeri dobiveni temeljem računa dobiti i gubitka te bilanci banaka. Dobivene četverodimenzionalne skale imaju zadovoljavajuća svojstva, s tim da su višestruke regresije omjera u odnosu na četiri dimenzije koje određuju položaj svake banke pokazale da su omjeri likvidnosti najjače povezani s prvom dimenzijom, a slabije s drugom i četvrtom dimenzijom, omjeri profitabilnosti s drugom dimenzijom, a adekvatnost kapitala je vezana za drugu i treću dimenziju. Time smo dobili i usmjerenje svake od dimenzija dobivenih MDS metodom. Diskriminacijska analiza i logit model pokazali su zatim da su varijable (omjeri) profitabilnosti i likvidnosti najznačajniji za procjenu poslovnih teškoća banaka u Hrvatskoj što je sličan rezultat istraživanju provedenom za Španjolsku. Diskriminacijska analiza pri tome daje veće značenje omjerima profitabilnosti, a konačan broj faktora diskriminacije je četiri što je slično nalazu Martikainena Ovi rezultati, nasuprot nekim mišljenjima koja se ne temelje na istraživanjima, ukazuju da se u poslovna izvješća banaka može imati povjerenja. Moguće je naravno da iskaz financijskih rezultata neke banke i ne bude realan (primjer je Riječka banka), ali u cjelini možemo se pouzdati u iskaz njihovog poslovanja, što je rezultat poboljšanih internih i eksternih mehanizama nadzora poslovanja i iskazivanja rezultata poslovanja.

Poslovne teškoće banaka; MDS; Diskriminacijska analiza; Logit model

nije evidentirano